Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2058/11 (Z.P.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2058/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2058/11, rješavajući apelaciju Z.P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z.P. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru, poslovni broj 07 0 U 004414 10 U od 9. marta 2011. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, broj UP-II-03-41- 230/10 od 15. juna 2010. godine i Rješenja Općinske službe za društvenu djelatnost, opću upravu i branitelje Općine Čitluk, broj 04- 03-43-49/10 od 8. februara 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Z.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupaju Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šajin, odvjetnice iz Čitluka, podnio je 10. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), poslovni broj 07 0 U 004414 10 U od 9. marta 2011. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-II-03-41-230/10 od 15. juna 2010. godine i Rješenja Općinske službe za društvenu djelatnost, opću upravu i branitelje Općine Čitluk (u daljnjem tekstu: Služba), broj 04- 03-43-49/10 od 8. februara 2010. godine.
2. Rješenjem Službe, broj 04-03-43-49/10 od 8. februara 2010. godine u postupku obnove po službenoj dužnosti ukinuto je rješenje te Službe od 6. decembra 2006. godine na koje je svoju saglasnost dala Uprava za pitanja branitelja – Mostar, Sektor za pitanja branitelja (HVO MUP) od 13. aprila 2007. godine, tako da je predmetna upravna stvar riješena na način da je apelantu utvrđen prestanak svojstva ratnog vojnog invalida kao i pravo na ratnu vojnu invalidninu sa danom 31. decembar 2009. godine.
3. Rješenjem Ministarstva, broj UP-II-03-41-230/10 od 15. juna 2010. godine odbijena je žalba apelanta podnesena protiv prvostepenog rješenja, a u postupku revizije prvostepeno rješenje je izmjenjeno na način da je apelantu svojstvo ratnog vojnog invalida prestalo sa danom 30. juni 2009. godine.
4. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj Kantonalnom sudu radi poništenja rješenja Ministarstva navedeni sud je Presudom, poslovni broj 07 0 U 004414 10 U od 9. marta 2011. godine apelantovu tužbu kao neosnovanu odbio. Ujedno istom presudom odbijen je zahtjev apelanta za naknadu troškova postupka kao i njegov zahtjev da ga se oslobodi od plaćanja taksi u predmetnom postupku.
5. Prema navodima apelacije apelant je 11. aprila 2011. godine protiv osporene Presude Kantonalnog suda, poslovni broj 07 0 U 004414 10 U od 9. marta 2011. godine podnio Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.
6. Apelant nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak o podnesnom zahtjevu okončan pred Vrhovnim sudom.
7. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali na povredu člana II/3.)e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
11. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi: Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.
1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda. 3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»
12. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene odluke, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović