Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2102/11 (M. Š., M. S., V. A., E. Z., F. Š.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2102/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2102/11, rješavajući apelaciju Mare Šehovac i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mare Šehovac, Maide Sultanović, Vahide Aganović, Enise Zulum, Fehime Šatrović, Selvete Meco, Asife Ćatić, Jasmine Kulić, Ševale Delibašić, Nezire Muhović, Azemine Hadžimusić i Fazile Pozder podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 065269 11 Rsž od 16. marta 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 065269 02 P od 17. januara 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mara Šehovac, Maida Sultanović, Vahida Aganović, Enisa Zulum, Fehima Šatrović, Selveta Meco, Asifa Ćatić, Jasmina Kulić, Ševala Delibašić, Nezira Muhović, Azemina Hadžimusić i Fazila Pozder (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Zaim Poturović, advokat iz Sarajeva, podnijele su 17. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 065269 11 Rsž od 16. marta 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 065269 02 P od 17. januara 2011. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 065269 11 Rsž od 16. marta 2011. godine, u pravnoj stvari podnositeljica prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno apelantica protiv protivnika prijedloga za ponavljanje postupka TP «Marketi» DD iz Sarajeva, radi isplate zaostalih plata kao i ostalih zakonskih obaveza po osnovu radnog odnosa, žalba apelantica protiv rješenja Općinskog suda broj 65 0 Rs 065269 02 P od 17. januara 2011. godine je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju rješenja drugostepeni sud je naveo da je prvostepeni sud na raspravi od 23. novembra 2010. godine donio rješenje kojim je odbijen prijedlog za prekid postupka koji se vodi po prijedlogu apelantica za ponavljanje postupka okončanog u predmetu broj 65 0 P 107180 09 P za utvrđivanje ništavosti registarskih rješenja od 7. novembra 2007. godine. Nadalje, drugostepeni sud je istakao da je prvostepeni sud odbio prijedlog za prekid postupka i izradio pismeni otpravak rješenja sa pravnom poukom da protiv navedenog rješenja nije dozvoljena žalba u smislu člana 382. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kome stoji da «ako je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba». Također, drugostepeni sud je konstatovao da je punomoćnik apelantica protiv rješenja iz člana 382. stav 2. ZPP-a, uložio žalbu koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem prvostepenog suda od 17. januara 2011. godine. Najzad, drugostepeni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno primjenio član 382. stav 2. ZPP-a i odbio prijedlog za prekid postupka podnositeljica prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno apelantica, kao i da je pravilno primjenio član 382. stav 2. ZPP-a i pravilno rješenjem odbacio žalbu kao nedopuštenu u smislu člana 213. stav 1. ZPP-a.
3. Apelantice se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. S obzirom na to da apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantica.
7. Ustavni sud primjećuje da apelantice osporavaju rješenja Općinskog i Kantonalnog suda, donesena u postupku koji se vodio o njihovom prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog u predmetu broj 65 0 P 107180 09 P za utvrđivanje ništavosti registarskih rješenja od 7. novembra 2007. godine. Pobijanim rješenjima je njihova žalba protiv rješenja kojim je odbijen njihov prijedlog za prekid predmetnog postupka odbačena kao nedopuštena na osnovu člana 382. stav 2. ZPP-a. Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku, koji sam po sebi nije odlučujući za građanska prava i obaveze apelantica, jer u tom postupku sud samo odlučuje da li će se dozvoliti ponovno suđenje ili ne, utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne žalbe izjavljene protiv procesnog rješenja kojim se rukovodi postupkom, a nije odlučivalo o građanskim pravima apelantica, niti im je nametnuta bilo kakva obaveza. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesene pobijane odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantica. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Imajući u vidu da je u predmetnom slučaju Ustavni sud zaključio da su navodi apelantica u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović