Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2122/10 (B. D.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2122/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2122/10, rješavajući apelaciju Branke Damjanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branke Damjanović podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 04 0 U 001285 10 U od 24. marta 2010. godine, Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja, broj UPII/05-23-5-95/09 od 27. januara 2010. godine i Rješenja Službe za opću upravu i stambene poslove općine Zenica, broj 03-372-7507/01 od 11. juna 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Branka Damjanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupaju Emir Čolaković i Nina Dragoljić, advokati iz Zenice, podnijela je 2. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 04 0 U 001285 10 U od 24. marta 2010. godine, Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UPII/05-23-5-95/09 od 27. januara 2010. godine i Rješenja Službe za opću upravu i stambene poslove općine Zenica (u daljnjem tekstu: Služba), broj 03-372-7507/01 od 11. juna 2006. godine.
2. U ponovnom postupku Rješenjem Službe, broj 03-372-7507/01 od 11. juna 2006. godine koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem Ministarstva, broj UPII/05-23-5-95/09 od 27. januara 2010. godine odbijen je zahtjev apelantice za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana koji se nalazi u Zenici, ul. Sarajevska broj 35A (u daljnjem tekstu: predmetni stan) poslije smrti apelanticinog oca, Vladimira Damjanovića, koji je bio posljednji nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Stavom 2. istog rješenja apelantici i drugima je naloženo da u roku od 15 dana od dana prijema tog rješenja isprazne od lica i stvari predmetni stan, te da isti stave na raspolaganje Željezari Zenica d.o.o.
3. Odlučujući o tužbi apelantice podnesenoj radi poništenja osporenog drugostepenog rješenja Ministarstva Kantonalni sud je Presudom, broj 04 0 U 001285 10 U od 24. marta 2010. godine tužbu kao neosnovanu odbio.
4. Iz odgovora Kantonalnog suda na apelaciju od 12. maja 2011. godine proizlazi da je apelantica 18. maja 2010. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene Presude Kantonalnog suda, broj 04 0 U 001285 10 U od 24. marta 2010. godine.
5. Apelantica nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestila Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.
6. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi:
Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.
1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.
3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»
11. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelantica Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene odluke, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović