Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2174/11 (H. S.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2174/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2174/11, rješavajući apelaciju Hamde Suljovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamde Suljovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 000006 09 Uvl od 31. marta 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamdo Suljović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 24. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 000006 09 Uvl od 31. marta 2011. godine.
2. Rješenjem Vrhovnog suda broj U-2715/02 od 4. oktobra 2007. godine odbijen je zahtjev apelanta od 6. jula 2001. godine kojim je tražio da Vrhovni sud u izvršenju presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj U-1909/91 od 31. januara 1992. godine, umjesto tuženog organa, Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad Sarajevo, donese upravni akt koji će u svemu zamjeniti upravni akt nadležnog (tuženog) organa iz razloga što je u više navrata bezuspješno od tuženog tražio postupanje po citiranoj presudi shodno odredbama člana
66. Zakona o upravnim sporovima. Iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda od 4. oktobra 2007. godine, čije se ponavljanje tužbom traži, proizlazi da je zahtjev apelanta odbijen stoga što je sud ocijenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 66. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» br. 2/98 i 8/00), a u vezi sa članom 75. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS), jer iz činjeničnog utvrđenja proizlazi da u konkretnom slučaju kod upravnih organa, u vezi sa postavljenim zahtjevom, nema nepostupanja po presudi, odnosno po navedenoj presudi je postupljeno kako od strane upravnih organa, tako potom i od strane suda u postupku po tužbi.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 U 000006 09 Uvl od 31. marta 2011. godine, u upravnom sporu apelanta zbog nedonošenja upravnog akta po presudi Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj U-1909/91 od 31. januara 1992. godine, odlučujući o tužbi apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Vrhovnog suda broj U-2715/02 od 4. oktobra 2007. godine, tužba za ponavljanje postupka je odbačena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da su članom 47. stav 1. tač. 1. do 6. ZUS, predviđeni uslovi kad će se postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponoviti na zahtjev stranke. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da se iz same tužbe jasno vidi da se u konkretnom predmetu nije stekao niti jedan od uslova predviđenih citiranim članom, budući da, apelant nije saznao za nove činjenice, niti je našao ili stekao mogućnost upotrebe novih dokaza na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za njega da su te činjenice, odnosno dokazi, bili izneseni ili upotrijebljeni na raspravi u ranijem sudskom postupku (tačka 1.), do odluke suda nije došlo uslijed krivičnog djela sudije ili zaposlenika u sudu (tačka 2.) jer nema pravosnažne presude kojom bi se ta tvrdnja jedino i mogla dokazati, odluka nije zasnovana na presudi donesenoj u krivičnoj ili građanskoj stvari koja presuda bi kasnije bila ukinuta drugom pravomoćnom odlukom (tačka 3.), niti su se stekli ostali uslovi predviđeni u tač. 4., 5. i 6. člana 47. stav 1. ZUS-a, zbog čega je odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom člana 51. stav 2. ZUS-a.
4. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenje koje je doneseno u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao o apelantovoj tužbi za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Vrhovnog suda broj U-2715/02 od 4. oktobra 2007. godine. U vezi sa tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ni određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u s mislu prava na pravično suđenje. U ovom postupku odlučivalo se samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne.
7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 U 000006 09 Uvl od 31. marta 2011. godine nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Također, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović