Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2178/11 (Poštanska štedionica Republike Srpske, a.d. Banja Luka)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2178/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2178/11, rješavajući apelaciju Poštanske štedionice Republike Srpske, a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Poštanske štedionice Republike Srpske, a.d. Banja Luka podnesena protiv presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 008453 11 Pž od 11. marta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 11 71 Ps 008453 07 Ps od 21. oktobra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Poštanska štedionica Republike Srpske, a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Simo Tošić, advokat iz Banja Luke, podnio je 23. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Privredni sud) broj 57 0 Ps 008453 11 Pž od 11. marta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tesktu: Osnovni sud) broj 11 71 Ps 008453 07 Ps od 21. oktobra 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 11 71 Ps 008453 07 Ps od 21. oktobra 2008. godine obavezan je ZZ „Agroposavina“ Donji Žabar (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime namirenja preostalog duga isplati iznos od 26.476,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom te da mu naknadi troškove spora u iznosu od 1.000,00 KM.
3. Postupajući po žalbi tuženog podnesenoj protiv prvostepene presude, Privredni sud je presudom broj 57 0 Ps 008453 11 Pž od 11. marta 2011. godine žalbu usvojio i presudu Osnovnog suda broj 11 71 Ps 008453 07 Ps od 21. oktobra 2008. godine preinačio na način da je odbio apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti, te obavezao apelanta da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 4.242,00 KM.
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju presudom Privrednog suda broj 57 0 Ps 008453 11 Pž od 11. marta 2011. godine usvojena je žalba tuženog i prvostepena presuda preinačena na način da je apelantova tužba u cijelosti odbijena.
8. Apelant protiv presude Privrednog suda broj 57 0 Ps 008453 11 Pž od 11. marta 2011. godine nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) što je prema odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), mogao učiniti. Naime, u članu 237. ZPP propisano je: „(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka, a u privrednim sporovima 20.000,00 konvertibilnih maraka (3) Izuzetno, Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima“.
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom na označenu vrijednost spora u presudama Privrednog suda i Osnovnog suda u visini od 26.476,00 KM proizilazi da je u smislu člana 237. stav 2. ZPP, revizija apelanta po ovom osnovu bila dopuštena. Apelant je stoga bio dužan izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant je izgubio mogućnost da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović