Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2242/10 (H. A.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Protek roka
- Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2242/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2242/10, rješavajući apelaciju Hajre Alihodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajre Alihodžića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-83/97 od 25. septembra 1997. godine i presude Višeg suda u Tuzli broj Pž-467/96 od 2. decembra 1996. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajre Alihodžića podnesena protiv presude Osnovnog suda u Gračanici broj P-164/92 od 26. jula 1993. godine i presude Opštinskog suda u Gračanici broj P-
596/84 od 16. januara 1985. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hajro Alihodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Orahovice, podnio je 7. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-83/97 od 25. septembra 1997. godine, presude Višeg suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj Pž-467/96 od 2. decembra 1996. godine, presude Osnovnog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-164/92 od 26. jula 1993. godine i presude Opštinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-596/84 od 16. januara 1985. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-164/92 od 26. jula 1993. godine, u pravnoj stvari tužitelja M.M. (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta, radi predaje u posjed nekretnina, apelant je obavezan da tužitelju preda u posjed i slobodno raspolaganje nekretnine pobliže označene u izreci presude.
3. Presudom Višeg suda broj Pž-467/96 od 2. decembra 1996. godine žalba apelanta je odbijena i presuda Osnovnog suda broj P-164/92 od 26. jula 1993. godine potvrđena.
4. Presudom Vrhovnog suda broj Rev-83/97 od 25. septembra 1997. godine revizija apelanta protiv presude Višeg suda broj Pž-467/96 od 2. decembra 1996. godine je odbijena kao neosnovana.
5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 11. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 11. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom; Protek roka
7. Apelant, između ostalog, osporava presudu Višeg suda broj Pž-467/96 od 2. decembra 1996. godine, te presudu Vrhovnog suda broj Rev-83/97 od 25. septembra 1997. godine kao konačnu u smislu odredbe člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Da bi ova odluka, uključujući i osporenu presudu koja joj je prethodila, mogla biti predmet apelacionog razmatranja Ustavnog suda apelant je morao podnijeti apelaciju blagovremeno, odnosno u roku od 60 dana od dana kada je primio osporenu odluku Vrhovnog suda.
8. S obzirom na to da je apelantu 13. novembra 1997. godine uručena presuda Vrhovnog suda broj Rev-83/97 od 25. septembra 1997. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. juna 2010. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.
Dopustivost ratione temporis
9. Prema navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se dogodili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.
10. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.
11. Imajući u vidu da apelant, u konkretnom slučaju, osporava presudu Osnovnog suda broj P-
164/92 od 26. jula 1993. godine i presudu Opštinskog suda broj P-596/84 od 16. januara 1985. godine, koje su donesene u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da, u ovom dijelu, rješava predmetnu apelaciju.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 11. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena neblagovremeno, odnosno ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović