Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2482/11 (G. K. i O. K.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Protek roka
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2482/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2482/11, rješavajući apelaciju Gorana Kisina i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Kisina i Obrenke Kisin podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 P 006115 11 Rev od 19. aprila 2011. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 006115 10 Gž od 28. januara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 P 006115 09 P od 7. oktobra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Trgovačkog preduzeća «Promet» a.d. Prnjavor i Udruženja malih akcionara «Promet» a.d. Prnjavor podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 P 006115 11 Rev od 19. aprila 2011. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 006115 10 Gž od 28. januara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 P 006115 09 P od 7. oktobra 2010. godine, zato što su ga podnijela neovlaštena lica.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Kisin i Obrenka Kisin (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant) iz Gradiške, Trgovačko preduzeće «Promet» a.d. Prnjavor i Udruženje malih akcionara «Promet» a.d. Prnjavor (u daljnjem tekstu: trećeapelant i četvrtoapelant) koje zastupa zakonski zastupnik Nebojša Jugović, podnijeli su 14. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 P 006115 11 Rev od 19. aprila 2011. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 P 006115 10 Gž od 28. januara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 P 006115 09 P od 7. oktobra 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 78 0 P 006115 09 P od 7. oktobra 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 78 0 P 006115 10 Gž od 28. januara 2011. godine prvoapelant i drugoapelant su obavezani da «Kompaniji Dušanić» d.o.o. za proizvodnju i usluge Prnjavor (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplate novčane iznose precizirane u izreci presude, kao i da mu naknade troškove postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 78 0 P 006115 11 Rev od 19. aprila 2011. godine odbačena je revizija koju su prvoapelant i drugoapelant izjavili protiv presude Okružnog suda broj 78 0 P 006115 10 Gž od 28. januara 2011. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 237 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), između ostalog, propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000, 00 KM i da, izuzetno, Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je još istakao da u predmetnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da taj sud nalazi i da odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. odredbe člana 237. ZPP-a te da je zbog navedenog odlučeno kao u izreci rješenja.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 5. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(5) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
Protek roka
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
7. Prvoapelant i drugoapelant su protiv presude Okružnog suda broj 78 0 P 006115 10 Gž od 28. januara 2011. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 78 0 P 006115 11 Rev od 19. aprila 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je prvoapelantu i drugoapelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da su 18. marta 2011. godine protiv osporene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Okružnog suda morali primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. juna 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su prvoapelant i drugoapelant primili osporenu presudu Okružnog suda. Neovlašteno lice
9. Ustavni sud zapaža da su trećeapelant i četvrtoapelant, kao treća lica, podnijeli apelaciju protiv osporenih odluka u postupku u kojem se odlučivalo o tužbenom zahtjevu tužitelja protiv prvoapelanta i drugoapelanta radi sticanja bez osnova. Trećeapelant i četvrtoapelant su naveli da imaju pravni interes da učestvuju u apelaciji iz razloga što je tužitelj vlasnik značajnog dijela kapitala trećeapelanta, kao i zbog činjenice da je prvoapelant bio član četvrtoapelanta sve dok nije nezakonito prodao svoje akcije tužitelju dok je drugoapelant još uvijek član četvrtoapelanta.
10. Ustavni sud konstatuje da trećeapelant i četvrtoapelant nisu bili stranke u postupku pred nadležnim sudovima, odnosno da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o njihovim pravima i obavezama, pa proizilazi da trećeapelant i četvrtoapelant nisu lica koja u konkretnom slučaju imaju pravo da pokrenu postupak pred Ustavnim sudom.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno, ukoliko ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović