Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2552/11 (J. Č.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 247
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 64
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2552/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2552/11, rješavajući apelaciju Jovana Čegara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovana Čegara podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 68 0 I 004559 10 od 21. aprila 2011. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Livnu, broj 68 0 I 004559 10 Gz 2 od 3.
marta 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu, broj 68 0 I 004559 09 I 2 od 16. novembra 2009. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovan Čegar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dušan Kalaba, advokat iz Banjaluke, podnio je 22. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 68 0 I 004559 10 Rev od 21. aprila 2011. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 68 0 I 004559 10 Gz 2 od 3. marta 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 68 0 I 004559 09 I 2 od 16. novembra 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj 68 0 I 004559 09 I 2 od 16. novembra 2009. godine završen je postupak izvršenja u predmetu, broj 68 0 I 004559 09 I 2, uz obrazloženje da su u predmetnom postupku provedene sve izvršne radnje jer je apelant kao tražitelj izvršenja u cijelosti namiren, tako da se postupak smatra dovršenim.
3. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv prvostepenog rješenja Kantonalni sud je donio Rješenje, broj 68 0 I 004559 10 Gz 2 od 3. marta 2010. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju je navedeno da iz stanja spisa proizlazi da je apelant podnio dana 13. jula 2007. godine prijedlog za izvršenje tražeći da se izvršenje provede na novčanim sredstvima Vlade Federacije (u daljnjem tekstu: izvršenik), a na temelju izvršne ispave – sporazuma o naknadi od 20. decembra 1999. godine. Prema ocjeni Kantonalnog suda iz priloženog sporazuma vidljivo je da je predmet sporazuma o naknadi isključivo naknada za izvlaštene nekretnine apelanta u ukupnom iznosu od 60.000,00 KM, tako da sporazumom nije obuhvaćena obaveza izvšenika na naknadu u iznosu utvrđenom stručnom procjenom šume i građevinskih objekata apelanta od strane vještaka šumarske i građevinske struke. Prema tome, kako je u obrazloženju istaknuto, izvršenje mora biti provedeno u skladu sa izvršnom ispravom, a u granicama određenim u rješenju o izvršenju, pa budući da je u konkretnom slučaju provedena radnja izvršenja jer je apelant u cijelosti namiren, to se postupak izvršenja smatra završenim, u smislu odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 32/03 i 33/06; u daljnjem tekstu: ZIP)
4. Apelant je protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem, broj 68 0 I 004559 10 Rev od 21. aprila 2010. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu uz obrazloženje da je odredbom člana 14. ZIP-a propisano da protiv rješenja donesenom u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova. U obrazloženju je istaknuto da kako predmetnom revizijom apelant pobija pravomoćno rješenje doneseno u postupku izvršenja, to je valjalo reviziju odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe iz člana 247. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06).
5. Apelant se žali da je pobijanim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant smatra da su osprenim rješenjima povrijeđene i odredbe Zakona o vlasničko-pravnim odnosima kao i odredbe ZIP-a. U navodima apelacije je istaknuto da su nižestepeni sudovi svojim nezakonitim postupcima i odlukama izložili apelanta dugotrajnom i iscrpljujućem postupku i materijalnim troškovima, a pri odlučivanju postupajući sudovi su donosili odluke na štetu apelanta, stavljajući se na stranu izvršenika, čime su počinili povredu načela jednakosti pred sudom.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv Rješenja Kantonalnog suda, broj 68 0 I 004559 10 Gz 2 od 3. marta 2010. godine izjavio reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 68 0 I 004559 10 Rev od 21. aprila 2011. godine odbačena kao nedozvoljena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Kantonalnog suda, broj 68 0 I 004559 10 Gz 2 od 3. marta 2010. godine..
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno osporeno rješenje Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 21. aprila 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporeno rješenje Kantonalnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. juna 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović