Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2626/11 (G. N.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo · čl. 8a
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00)
- Zakon o dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2626/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2626/11, rješavajući apelaciju Gorana Nikolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Nikolića podnesena protiv Zaključka Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine, broj 03-23-223/06 od 25. aprila 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kragujevca, R. Srbija, podnio je 23. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Služba), broj 03-23-223/06 od 25. aprila 2011. godine.
2. Zaključkom o dozvoli izvršenja Službe za stambene poslove općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba za stambene poslove), broj 05-02/5-23-3035/99 od 12. decembra 2003. godine, između ostalog, dopušteno je izvršenje Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), broj 513-3027-1/1 od 2. septembra 2003. godine kojom je potvrđeno da je apelant bio nosilac stanarskog prava na stanu u Tuzli, u ulici Ratka Vokića broj 6, 3. sprat, stan broj 6 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
3. Iz zapisnika Službe za stambene poslove o primopredaji stana proizlazi da je apelant ušao u posjed predmetnog stana 30. januara 2004. godine.
4. Zaključkom Službe, broj 03-23-223/06 od 25. aprila 2011. godine odbačen je zahtjev apelanta za kupovinu predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo kao neblagovremen. U obrazloženju je navedeno da je apelant 9. oktobra 2006. godine podnio zahtjev za kupovinu predmetnog stana predniku Službe, odnosno bivšem Federalnom ministarstvu odbrane i da je Služba na temelju provedenih dokaza utvrdila da je apelant uveden u posjed stana 30. januara 2004. godine. Služba se u obrazloženju pozvala na odredbu člana 8a. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo («Službene novine Federacije BiH», br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06 i 51/07; u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji) kojom je propisano da «Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim u skladu sa Zakonom o napuštenim stanovima i drugim propisima koji reguliraju pitanje napuštenih stanova, ili nosilac stanarskog prava koji je napustio stan u periodu između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine, u slučaju kada stan nije zvanično proglašen napuštenim, ima pravo u skladu sa uslovima predviđenim ovim zakonom na otkup stana odmah nakon vraćanja stana u posjed, a najdulje u roku od jedne godine nakon objavljivanja ove odredbe u «Službenim novinama Federacije BiH», zavisno koji je datum kasniji». S obzirom na citiranu zakonsku odredbu i činjenicu da zahtjev za otkup stana nije podnesen u roku predviđenom odredbom člana 8a Zakona o prodaji, Služba je zaključila da je zahtjev za otkup predmetnog stana podnesen nablagovremeno. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da protiv tog zaključka nije dozvoljena žalba, niti se može pokrenuti upravni spor, ali da nezadovoljna stranka može pokrenuti postupak pred Općinskim sudom u Tuzli.
5. Apelant se žali da su osporenim zaključkom Službe povrijeđena njegova prava zaštićena Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine citirajući odredbe iz Ustava Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pa Ustavni sud zaključuje da je apelant, zapravo, samo pogrešno naveo da se radi o odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na koje odredbe Ustavni sud nije nenadležan da odlučuje. Dakle, na temelju navedenog i iz navoda apelacije Ustavni sud zaključuje da se apelant žali na povredu člana II/3.a), d), f), k), i m), te člana II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 2., 5., 8, 13 i 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali i na povredu Aneksa broj VII Ustava Bosne i Hercegovine kao i na odredbe Zakona o slobodi pristupa informacijama i to čl. 12., 13. i 14.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na zaključak Službe kojim je odbačen kao neblagovremen njegov zahtjev za otkup predmetnog stana. Odredbom člana 8a. Zakona o prodaji na koju se pozvala Služba u osporenom zaključku je precizirano da nosilac stanarskog prava ...«ima pravo u skladu sa uslovima predviđenim ovim zakonom na otkup stana odmah nakon vraćanja stana u posjed, a najdulje u roku od jedne godine nakon objavljivanja ove odredbe u «Službenim novinama Federacije BiH», zavisno koji je datum kasniji». Ustavni sud podsjeća da je citirana odredba prvi put uvedena Zakonom o izmjenama Zakona o prodaji, koji je objavljen u «Službenim novinama Federacije BiH», broj 11/98, te da je citirana odredba dva puta mijenjana odlukama Visokog predstavnika, i to 1999. godine i 2001. godine (odluke Visokog predstavnika od 1. jula 1999. godine i 17. jula 2001. godine, sve objavljeno u «Službenim novinama Federacije BiH», br. 27/99 i 32/01). Iz priložene dokumentacije Ustavni sud zapaža da je apelant uveden u posjed predmetnog stana 30. januara 2004. godine, a da je zahtjev za otkup podnio 9. oktobra 2006. godine, dakle nakon skoro tri godine od dana kada je ušao u posjed istog. Prema ocjeni Ustavnog suda u takvoj činjeničnoj situaciji Službi nije preostalo ništa drugo nego da apelantov zahtjev odbaci, u smislu odredbe člana 8a. Zakona o prodaji. Stoga, Ustavni sud zaključuje da Služba nije ni mogla raspravljati o osnovanosti apelantovog zahtjev za otkup stana budući da se u postupku samo i isključivo raspravljalo procesno pitanje blagovremenosti podnesnog zahtjeva. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantovog zahtjeva za otkup stana, uključujući i postupak pred Ustavnom sudom, apelant je morao podnijeti zahtjev blagovremeno, u zakonom propisanom roku, u smislu odredbe člana 8a. Zakona o prodaji. Također, mogao je u skladu sa poukom o pravnom lijeku pokrenuti postupak pred Općinskim sudom u Tuzli, te ishodovati konačnu odluku koja bi bila dopustiva za apelaciono razmatranje. Stoga, Ustavni sud zapaža da apelant prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije iscrpio sve raspoložive pravne lijekove, pa pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović