Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2630/11 (K. G. i A. I.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2630/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2630/11, rješavajući apelaciju Katice Grbić i Ahmeda Imamovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Katice Grbić i Ahmeda Imamovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 32 0 P 000970 10 Rev od 26. aprila 2011.
godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 P 000970 10 Gž od 30. juna 2010. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli, broj 32 0 P 000970 08 P od 11. maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije
OBRAZLOŽENJE
1. Katica Grbić i Ahmed Imamović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zlata Begić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 24. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 32 0 P 000970 10 Rev od 26. aprila 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 32 0 P 000970 10 Gž od 30. juna 2010. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 32 0 P 000970 08 P od 11. maja 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 32 0 P 000970 08 P od 11. maja 2010. godine Tuzlanski kanton ( u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da apelantima na ime razlike isplaćenog toplog obroka, regresa, te jubilarne nagrade isplati iznose za period, sve preciznije u izreci presude. Istom presudom apelanti su odbijeni sa dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na isplatu razlike toplog obroka i regresa za period, sve preciznije u izreci presude, a tuženi je obavezan da apelantima naknadi troškova postupka u iznosu od 883,00 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj 32 0 P 000970 10 Gž od 30. juna 2010. godine žalba apelanta je odbijena dok je žalba tuženog djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka na način preciziran u izreci presude, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena. Ujedno odbijen je zahtjev apelanata za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv drugostepene presude Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 32 0 P 000970 10 Rev od 26. aprila 2011. godine kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju je navedeno da na temelju člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je istakao da tužbeni zahtjev niti jednog od označenih apelanata, pojedinačno, ne prelazi iznos od 2.760,33 KM i da se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredbe člana 318. stav 2. u vezi sa odredbom člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP-a, odnosno subjektivnoj kumulaciji gdje se vrijednost spora ne utvrđuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva, već s obzirom na svaki pojedinačno postavljeni zahtjev. Na temelju navedenog Vrhovni sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom člana 237. 2. ZPP-a i ni odredbom člana 237. stav 3. jer taj sud nije našao da bi odlučivanje o reviziji po ovom predmetu bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelanti su protiv Presude Kantonalnog suda, 32 0 P 000970 10 Gž od 30. juna 2010. godine izjavili reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 32 0 P 000970 10 Rev od 26. aprila 2011. godine odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda. Stoga proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj 32 0 P 000970 10 Gž od 30. juna 2010. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 26. aprila 2011. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda apelanti morali primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. juna 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović