Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2631/11 (N. S., S. M. i H. K.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2631/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2631/11, rješavajući apelaciju Nedžada Selimovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Selimovića, Sakiba Mehinovića i Hariza Kušljugića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 Rs 001195 10 Rev od 19. aprila 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 P 002876 09 Gž od 17. avgusta 2010. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-P-08-001597 od 12. juna 2009.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedžad Selimović, Sakib Mehinović i Hariz Kušljugić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Tuzle, koje zastupa Zlata Begić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 24. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 70 0 Rs 001195 10 Rev od 19. aprila 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 03 0 P 002876 09 Gž od 17. avgusta 2010. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-P-08-001597 od 12. juna 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj 032-0-P-08-001597 od 12. juna 2009. godine obavezan je Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima na ime razlike manje isplaćenog toplog obroka za period od 1. maja 2005. godine do 31. avgusta 2005. godine, na ime razlike regresa za 2005. godine, a Sakibu Mehinoviću i na ime jubilarne nagrade, isplati iznose precizirane u izreci presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. aprila 2008. godine pa do isplate. Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelanata kojim su tražili isplatu razlike toplog obroka za period od 1. septembra 2005. godine do 31. decembra 2007. godine kao i razliku na ime regresa za 2006. i 2007. godine. Ujedno tuženi je obavezan da apelantima naknadi troškove postupka u iznosu od 2. 760,45 KM.

3. Odlučujući o žalbama apelanata i tuženog podnesnim protiv prvostepene presude Kantonalni sud je donio Presudu, broj 03 0 P 002876 09 Gž od 17. avgusta 2010. godine kojom je žalbe djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu dosuđene naknade za topli obrok tako da je apelantima dosuđena naknada na ime toplog obroka povećana na način preciziran u stavu 1. izreke presude kao i u dijelu odluke o troškovima postupka tako da su dosuđeni troškovi postupka sniženi na način preciziran u stavu 1. izreke presude, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmjenjena. Istom presudom odbijen je zahtjev apelanata za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Apelanti sud protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu koji je donio Rješenje, broj 70 0 Rs 001195 10 Rev od 19. aprila 2011. godine kojim je revizija odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Prema ocjeni Vrhovnog suda tužbeni zahtjevi niti jednog od označenih apelanata, pojedinačno, ne prelaze iznos od 3.319,17 KM, a kako se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredbe člana 318. stav 2. u vezi sa odredbom člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP-a gdje se vrijednost spora ne utvrđuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva taj sud je utvrdio da je pobijani dio pravomoćne presude ispod zakonskog cenzusa. U vezi sa pozivanje apelanata na odredbu člana 237. stav 3. ZPP-a Vrhovni sud je istakao da je cijenio i taj navod i našao da odlučivanje po reviziji u tom predmetu ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelanti se žale da je osporenim odlukama postupajućih sudova povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje kao i pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv Presude Kantonalnog suda, 03 0 P 002876 09 Gž od 17. avgusta 2010. godine izjavili reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 70 0 Rs 001195 10 Rev od 19. aprila 2011. godine odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda. Stoga proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj 03 0 P 002876 09 Gž od 17. avgusta 2010. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 19. aprila 2011. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda apelanti morali primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. juna 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2631/11 (N. S., S. M. i H. K.) | Sudska praksa | Aktio