Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2662/11 (E. K.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2662/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2662/11, rješavajući apelaciju Ekrema Karalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ekrema Karalića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000594 10 Rev od 21. aprila 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-06-000211 od 17.
marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-403/04 od 11. novembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ekrem Karalić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tudorova, podnio je 22. juna 2011. godine apelaciju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda broj 70 0 P 000594 10 Rev od 21. aprila 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-06-000211 od 17. marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-403/04 od 11. novembra 2005. godine. Vrhovni sud je 29. juna 2011. godine predmetnu apelaciju dostavio na postupanje Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud).
2. Presudom Općinskog suda broj P-403/04 od 11. novembra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-000211 od 17. marta 2010. godine, usvojen je tužbeni zahtjev, vsp. 3.080,00, tužiteljice R.P. i apelant obavezan da joj isplati na ime pretrpljenog straha novčani iznos od 480,00 KM, na ime pretrpljenih fizičkih bolova novčani iznos od 960,00 KM, za vađenje ljekarskog uvjerenja novčani iznos od 400,00 KM, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu od 780,00 KM. Sa viškom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 P 000594 10 Rev od 21. aprila 2011. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude Kantonalnog suda od 17. marta 2010. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da visina pobijanog dijela osporene pravomoćne drugostepene presude ne prelazi navedeni iznos od 10.000,00 KM, te da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
4. Premda apelant nije precizirao u apelaciji koje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) smatra da su povrijeđene osporenim odlukama, Ustavni sud zapaža da se suština apelacionih navoda tiče navodne povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj broj 70 0 P 000594 10 Rev od 21. aprila 2011. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-000211 od 17. marta 2010. godine.
8. S obzirom na to da je apelantu 26. marta 2010. godine uručena presuda Kantonalnog suda od 17. marta 2010. godine, a apelacija je podnesena 22. juna 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović