Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2670/11 (A. K.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2670/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2670/11, rješavajući apelaciju Amira Kadrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Kadrića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 I 002208 10 Gž od 26. maja 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima odjeljenje u Maglaju broj 042-1-I-09-000026 od 28.
juna 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Amir Kadrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Enis Muhamedović, advokat iz Maglaja, podnio je 30. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 I 002208 10 Gž od 26. maja 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-1-I-09-000026 od 28. juna 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 042-1-I-09-000026 od 28. juna 2010. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 I 002208 10 Gž od 26. maja 2011. godine odbačen je prijedlog za izvršenje u izvršnoj stvari apelanta kao tražitelja izvršenja, protiv izvršenika „Natron“ d.d. Maglaj, radi isplate iznosa od 1.719,50 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima izvršenja.
3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelant 19. februara 2009. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude, ali da isti nije sadržavao sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, pa je sud u skladu sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku FBiH i člana 366 Zakona o praničnom postupku FBiH, zaključkom broj 042-1- I-09-000 026 od 13. maja 2010. godine naložio apelantu da svoj prijedlog za izvrenje uredi, te odredio u kom smislu će prijedlog za izvršenje urediti i upozorio apelanta na posljedice ukoliko ne postupi po zaključku suda u ostavljenom roku. Općinski sud je naveo da apelant nije postupio po navedenom zaključku suda.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant takođe navodi povredu člana 2. stav 1. tačka 11 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelantov prijedlog za izvršenje od 19. februara 2009. godine odbačen je rješenjem Općinskog suda broj 042-1-I-09-000026 od 28. juna 2010. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 I 002208 10 Gž od 26. maja 2011. godine.
8. Ustavni sud zapaža da Općinski i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelanatovog prijedloga za izvršenje, već je isti odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije postupio u skladu sa zaključkom Općinskog suda 13. maja 2010. godine. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti prijedloga apelanta, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant podnošenjem neurednog prijedloga za izvršenje Općinskom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio prijedlog za izvršenje, na temelju kojeg nadležni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović