Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2674/11 (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo - Zavisno društvo Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2674/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2674/11, rješavajući apelaciju JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo - Zavisno društvo Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo - Zavisno društvo Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000822 10 Rev od 19. maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08-001366 od 10.

marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P- 06-001991 od 13. juna 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo - Zavisno društvo Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 30. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Rs 000822 10 Rev od 19. maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-08- 001366 od 10. marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-P-06-001991 od 13. juna 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 032-0-P-06-001991 od 13. juna 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001366 od 10. marta 2010. godine apelant je obavezan da Eminu Fazliću (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati na ime rente za 2006. i 2007. godinu mjesečne iznose precizirane u izreci presude, kao i da mu naknadi troškove postupka. Istom presudom obavezan je apelant da od 1. decembra 2007. godine pa ubuduće tužitelju na ime rente isplaćuje po 289,60 KM umjesto ranije utvrđenog iznosa.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 Rs 000822 10 Rev od 19. maja 2011. godine odbačena je revizija koju je apelant izjavio protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001366 od 10. marta 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav

2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Dalje se navodi da je predmet spora u konkretnom slučaju novčano potraživanje koje se odnosi na isplatu rente odnosno, na buduća davanja koja se ponavljaju tako da se vrijednost predmeta spora računa po njihovom zbiru ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina (član

317. ZPP). Imajući u vidu navedeno Vrhovni sud je, imajući u vidu odredbu člana 317. ZPP u vezi sa članom 237. stav. 2. ZPP, konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. ZPP. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelanta u smislu člana 237. stav 3. nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001366 od 10. marta 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 Rs 000822 10 Rev od 19. maja 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

8. Na osnovu navoda iz apelacije Ustavni sud je utvrdio da je presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001366 od 10. marta 2010. godine apelantu uručena 13. aprila 2010. godine. S obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. juna 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2674/11 (JP Elektroprivreda BiH d.d… | Sudska praksa | Aktio