Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2691/11 (S. I.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2691/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2691/11, rješavajući apelaciju Senada Isanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Isanovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Rs 001663 09 Rsz od 11. aprila 2011. godine, rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022 0 P 08 000664 od 26. augusta 2009. godine, rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022-0-P-08-000 664 od 18. juna 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022-0-P-08-000 664 od 11. marta 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Senad Isanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupaju Amila Kunosić- Ferizović i Mirjana Šarkinović, advokati iz Tuzle, podnio je 1. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Rs 001663 09 Rsz od 11. aprila 2011. godine, rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 022 0 P 08 000664 od 26. augusta 2009. godine, rješenja Općinskog suda broj 022-0-P-08-000 664 od 18. juna 2009. godine i rješenja Općinskog suda broj 022-0-P-08-000 664 od 11. marta 2009. godine.
2. Odlučujući u ponovnom postupku Općinski sud je donio rješenje broj 022-0-P-08-000 664 od 11. marta 2009. godine kojim je utvrđeno da se tužba koju je apelant podnio protiv tuženog DD «Splonum» iz Sanskog Mosta (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđenja i isplate, smatra povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud u ponovnom postupku zakazao pripremno ročište za 11. mart 2009. godine, na koje nije pristupio apelant uredno obaviješten preko oglasne ploče suda dok je punomoćnik tuženog na istom ročištu izjavio da ne zahtjeva da se isto održi, pa je sud primjenom odredbi člana 84. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 022-0-P-08-000 664 od 18. juna 2009. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta. U obrazloženju rješenja sud je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da do propuštanja ročišta nije došlo uslijed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda broj 022-0-P-08-000 664 od 18. juna 2009. godine, Općinski sud je donio rješenje broj 022 0 P 08 000664 od 26. augusta 2009. godine kojim je odbacio kao nedopuštenu žalbu apelanta. U obrazloženju rješenja je navedeno da je žalba apelanta, u skladu sa članom 333. stav 2. ZPP kojim je propisano da protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena posebna žalba osim ukoliko je prijedlog podnesen zbog donošenja presude zbog propuštanja, nedopuštena.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Rs 001663 09 Rsz od 11. aprila 2011. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda od 18. juna 2009. godine i 26. augusta 2009. godine.
6. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je postupak po njegovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku. Propust apelanta da pristupi zakazanom ročištu imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni sudovi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje u navedenom predmetu. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove kako bi došao do konačne odluke, te obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović