Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2730/11 (Hercegovačko-neretvanski kanton)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2730/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2730/11, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog-kantona podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 56 0 P 012154 09 Gž od 15. juna 2011. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant) koga zastupa Kantonalno-javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 6. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 56 0 P 012154 09 Gž od 15. juna 2011. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se obustavio postupak izvršenja osporene presude Kantonalnog suda do odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) po izjavljenoj reviziji.

2. Obitelj Tulić (u daljnjem tekstu: tužitelji) je pred Općinskim sudom u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenula postupak protiv apelanta – Ministarstvo prometa i komunikacija Mostar (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Općine Konjic (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi naknade na ime nematerijalne štete.

3. Presudom Općinskog suda, broj 07 56 P 012154 07 P od 23. septembra 2009. godine apelant

– prvotuženi je obavezan da tužiteljima na ime naknade nematerijalne štete isplati iznose precizirane u stavu 1. izreke presude, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11. aprila 2007. godine kao i da im naknadi troškove postupka u iznosu od 4. 985,81 KM (stav 2.). Istom presudom (stav 3.) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa, dok je (stav 4.) tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na drugotuženu.

4. Protiv prvostepene presude žalbe su podnijeli i aplenat – prvotuženi i tužitelji. Odlučujući o žalbama Kantonalni sud je donio Presudu, broj 56 0 P 012154 09 Gž od 15. juna 2011. godine kojom je žalbu apelanta-prvotuženog odbio kao neosnovanu dok je žalbu tužitelja uvažio, prvostepenu presudu preinačio u st. 1., 2. i 3. izreke na način preciziran u izreci presude, dok je u ostalom dijelu (stav 4.) prvostepena presuda ostala neizmjenjena. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da tužitelji u žalbi osnovano ističu da prvostepeni sud nije pravilno postupio kada je utvrdio doprinos prednika tužitelja (u daljnjem tekstu: oštećeni) nastanku nezgode usljed njegove alkoholiziranosti jer okolnost da je oštećeni bio u alkoholisanom stanju u vrijeme štetnog događaja, sama po sebi, prema ocjeni Kantonalnog suda, ne predstavlja osnov za umanjenje odgovornosti apelanta-prvotuženog jer u postupku nije utvrđeno da je ista u uzročnoj vezi sa nastankom štete, kod činjenice da se oštećeni pravilno kretao lijevom stranom kolovoza. Budući da se radi o objektivnoj odgovornosti apelanta-prvotuženog u pogledu njegovih propusta u održavanju i zaštiti regionalnih cesta, što je u konkretnom slučaju u funkciji nastanka nezgode, te kako se apelant-prvotuženi pozvao na alkoholiziranost oštećenog u pravcu isključenja odnosno umanjenja svoje odgovornosti, to je, prema ocjeni Kantonalnog suda, na njemu bio teret dokazivanja u kojoj mjeri je ovo bilo od uticaja na nastanak predmetne nezgode. Budući da apelant-prvotuženi to nije dokazao u postupku, to ni prvostepeni sud nije mogao sam, bez utvrđivanja uzročne veze između stanja alkoholiziranosti oštećenog i nastanka nezgode, utvrditi po slobodnoj ocjeni suodgovornost oštećenog u omjeru od 40%.

5. Iz navoda apelacije proizlazi da je apelant protiv Presude Kantonalnog suda, broj 56 0 P 012154 09 Gž od 15. juna 2011. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

6. Apelant nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan

7. Apelant se žali da je osporenom drugostepenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi:

«Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen odredbom člana 237. stav 3. ZPP, prema kojoj Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a), ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2730/11 (Hercegovačko-neretvanski kanton) | Sudska praksa | Aktio