Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2849/11 (Opština Brod)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2849/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2849/11, rješavajući apelaciju Opštine Brod, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Opštine Brod podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 84 0 Rs 025556 11 Rev od 2. juna 2011. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Rs 025556 11 Rs od 24. marta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 P 025556 09 P od 18. januara 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Opština Brod (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika u Doboju, podnio je 11. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 84 0 Rs 025556 11 Rev od 2. juna 2011. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 Rs 025556 11 Rs od 24. marta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 P 025556 09 P od 18. januara 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 84 0 P 025556 09 P od 18. januara 2011. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rs od 24. marta 2011. godine, utvrđeno je da je Slobodanu Vidiću (u daljnjem tekstu: tužitelj) nezakonito prestao radni odnos kod apelanta, poništeno je rješenje o prestanku radnog odnosa broj 02-126-14/09 od 3. aprila 2009. godine, naloženo je apelantu da u zakonu propisanom roku tužitelja vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije prestanka radnog odnosa ili da ga rasporedi na drugo radno mjesto radi obavljanja poslova koji odgovaraju stručnim i radnim sposobnostima u skladu s Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Administrativnoj službi Opštine Brod. Dalje, apelant je obavezan tužizelju isplatiti plaće obračunate po mjerilimakoja su primjenjivana za službenika raspoređenog na radno mjesto Načelnika Odsjeka za poslove komunalne policije u Odjeljenju za prostorno uređenje, stambeno.komunalne poslove i ekologiju, odnosno po mjerilima koja se primjenjuju za radno mjesto Načelnika Odjeljenja za poslove komunalne policije, sa obavezom uplate pripadajućih doprinosa, kao i druga primanja na koja tužilac ima pravo prema Kolektivnom ugovoru, Pravilniku o radu i Ugovoru o radu, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po svakom odnosu pojedinačno, kao i tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rev od 2. juna 2011. godine odbačena je kao neosnovana revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rs od 24. marta 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. Zakona o parničnom postupku, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6.Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz apelacionih navoda kao i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Vrhovnog suda, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rs od 24. marta 2011. godine.
8. Na temelju navoda iz apelacije Ustavni sud je utvrdio da je presuda Okružnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rs od 24. marta 2011. godine apelantu uručena 19. aprila 2011. godine. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. jula 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović