Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2867/11 (O. K.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2867/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2867/11, rješavajući apelaciju Olivera Kolende, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Olivera Kolende podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070 U 004568 11 Uvp od 4. jula 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 070 U 4568 10 U od 4.
aprila 2011. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Oliver Kolenda (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 13. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070 U 004568 11 Uvp od 4. jula 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 070 U 4568 10 U od 4. aprila 2011. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 070 U 4568 10 U od 4. aprila 2011. godine, odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva finansija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 03-15-1177/09 M.P. od 1. jula 2010. godine, kojim je odbijena apelantova žalba podnesena protiv rješenja Porezne uprave, Kantonalnog ureda Mostar, Komisije za rješavanje žalbi (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 10-7-05-15-177/09 od 4. novembra 2009. godine. Navedenim rješenjem Komisije potvrđeno je rješenje Porezne ispostave Grada Mostara od 4. maja 2009. godine kojim je kao neosnovan odbijen apelantov zahtjev da ga se oslobodi od obaveze plaćanja poreza na promet nekretnina. Apelant je svoj zahtjev temeljio na odredbi člana 6. tač. 13. i 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet nektretnina Hercegovačko-neretvanske županije-kantona („Narodne novine HNŽ“ broj 11/08). U tački 13. navedenog člana propisano je da se porez na promet nekretnina ne plaća na prijenos vlasništva na novosagrađenim objektima kada se prodaju prvom kupcu u roku od dvije godine od dana primopredaje objekta. U tački 14. je propisano da porez na promet nekretnina ne plaćaju državljani Bosne i Hercegovine pri kupovini prve nekretnine za svoje osobno stanovanje na području Bosne i Hercegovine.U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je navedeni zakon stupio na snagu 27. novembra 2008. godine, a da je na temelju stanja u spisu, odnosno ugovora o kupoprodaju stana koji su zaključili apelant i J.G. utvrđeno da je apelant stan kupio 21. oktobra 2008. godine, odnosno prije stupanja na snagu zakona na koji se poziva. Na temelju navedenog, Kantonalni sud nije mogao udovoljiti apelantovom tužbenom zahtjevu.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 070 U 004568 11 Uvp od 4. jula 2011. godine apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 070 U 4568 10 U od 4. aprila 2011. godine je odbijen kao neosnovan.
4. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz čl. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, apelant žali na presudu Vrhovnog suda broj 070 U 004568 11 Uvp od 4. jula 2011. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke - presude Kantonalnog suda broj 070 U 4568 10 U od 4. aprila 2011. godine. Navedenom presudom odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva broj 03-15-1177/09 M.P. od 1. jula 2010. godine, kojim je odbijena apelantova žalba podnesena protiv rješenja Komisije broj 10-7-05-15-177/09 od 4. novembra 2009. godine. Navedenim rješenjem Komisije potvrđeno je rješenje Porezne ispostave Grada Mostara od 4. maja 2009. godine kojim je kao neosnovan odbijen apelantov zahtjev da ga se oslobodi od obaveze plaćanja poreza na promet nekretnina.
7. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Europske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europska komisija) slijedi da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Europska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Europski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, u koje nesporno spada i obaveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je odbijen apelantov zahtjev da ga se oslobodi od obaveze plaćanja poreza na promet nekretnina, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Obzirom da se u konkretnom slučaju dakle ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se u apelantovom slučaju radi o zloupotrebi prava, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović