Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2874/11 (D. M.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2874/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2874/11, rješavajući apelaciju Denisa Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Denisa Marića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar broj 07 0 U 004366 11 U od 9. juna 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Denis Marić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, koga zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 14. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 004366 11 U od 9. juna 2011. godine.

2. Zaključkom Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) broj 01-III-04-25-1-299/03 od 20. avgusta 2003. godine odbačen kao neblagovremen apelantov zahtjev od 19. maja 2003. godine za povrat u posjed stana u ulici Stjepana Radića broj 17 u Mostaru.

3. Iz stanja spisa, Ustavni sud zapaža da apelant nije podnio žalbu protiv zaključka Odjela od 20. avgusta 2003. godine, kojeg je primio 1. septembra 2003. godine što potvrđuje dostavnica sa apelantovim potpisom.

4. Zaključkom Odjela broj UPI-06-25-321/06 od 20. maja 2008. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UPII-09-04-25-184/06 od 3. marta 2009. godine, odbačen je apelantov prijedlog od 8. novembra 2006. godine za obnovu postupka okončanog zaključkom Odjela broj 01-III-04-25-1-299/03 od 20. avgusta 2003. godine. U obrazloženju je navedeno da su činjenice koje je apelant naveo bile poznate apelantu, kao podnosiocu zahtjeva za povrat u posjed predmetnog stana, i u ranijem postupku, a iste su navedene i u prijedlog za obnovu. Kako apelant u predmetnom prijedlogu za obnovu postupka nije pružio nikakav novi dokaz, te kako je propustio prekluzivni rok za podnošenje zahtjeva za povrat u posjed predmetnog stana, odlučeno je kao u dispozitivu zaključka.

5. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 004366 11 U od 9. juna 2011. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja Ministarstva broj UPII- 09-04-25-184/06 od 3. marta 2009. godine. U obrazloženju je navedeno da činjenice koje je apelant istakao u tužbi nisu nove u smislu odredbi člana 246. stav 1. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUP), jer ih je apelant isticao u zahtjevu za povrat u posjed predmetnog stana, kao i prijedlogu za obnovu postupka. Također, Kantonalni sud je istakao da neučestvovanje apelanta u prethodnom upravnom postupku u konkretnom slučaju ne predstavlja razlog za obnovu postupka u smislu člana 246. stav

9. ZUP. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu osporene presude.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Ustavni sud zapaža, premda apelant u apelaciji osporava odluku Kantonalnog suda donesenu po tužbi po prijedlogu za obnovu postupka okončanog zaključkom kojim je njegov zahtjev za povrat predmetnog stana odbačen kao neblagovremen, da se on u suštini žali na nemogućnost da ostvari povrat predmetnog stana u posjed. U tom smislu, Ustavni sud podsjeća da je apelant zahtjev za povrat predmetnog stana podnio 19. maja 2003. godine, a koji je odbačen kao neblagovremen zaključkom Odjela broj 01-III-04-25-1-299/03 od 20. avgusta 2003. godine. Također, Ustavni ističe da ni sam apelant ne osporava u apelaciji činjenicu da je predmetni zahtjev podnijet neblagovremeno. Pored toga, apelant nije iskoristio ni mogućnost podnošenja žalbe protiv zaključka Odjela od 20. avgusta 2003. godine iako mu je sporni zaključak uredno dostavljen.

10. Slijedom naprijed navedenog, Ustavni sud zapaža da apelant nije ishodovao konačnu odluku o osnovanosti svog zahtjeva za povrat, koja bi bila dopustiva za meritorno ispitivanje u okviru apelacione nadležnosti Ustavnog suda, budući da nadležni organ uprave nije raspravljao o osnovanosti apelantovog zahtjeva za povrat predmetnog stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku, a da apelant nije izjavio žalbu protiv prvostepenog zaključka kojim je njegov zahtjev odbačen. Osim toga, ni u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za obnovu postupka, se nije meritorno odlučivalo o apelantovom pravu na povrat predmetnog stana u posjed, već se raspravljalo da li su ispunjeni zakonski uslovi za obnovu upravnog postupka. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelanta na povrat u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva, te propuštanjem da izjavi žalbu na prvostepeni zaključak kojim je njegov zahtjev za povrat predmetnog stana odbačen, nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06 od 15. februara 2007. godine).

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2874/11 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio