Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2877/11 (S. Đ.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2877/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2877/11, rješavajući apelaciju Slobodana Đurkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Đurkovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 87 0 K 004707 11 Kžž od 1. jula 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 004707 11 Kžž od 6. juna 2011. godine i presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 004707 11 Kžž od 27. maja 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Đurković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Teslića, koga zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 12. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 87 0 K 004707 11 Kžž od 1. jula 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 K 004707 11 Kžž od 6. juna 2011. godine i presude Okružnog suda broj 87 0 K 004707 11 Kžž od 27. maja 2011. godine.

2. Presudom Okružnog suda broj 87 0 K 004707 11 Kžž od 27. maja 2011. godine odbijena je, na osnovu odredbe člana 297. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP), optužba protiv Z.L. zbog činjenja krivičnog djela napad na službeno lice iz člana 388. stav 2. u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona Republike Srpske. U obrazloženju je navedeno da je na pretresu od 27. maja 2011. godine tužilac izjavio da odustaje od krivičnog gonjenja optuženog Z.L., pa je odlučeno kao u dispozitivu presude. Sud je na osnovu odredbe člana 108. stav 3 ZKP apelanta kao oštećenog uputio sa imovinsko-pravnim zahtjevom na parnicu.

3. Apelant je protiv presude Okružnog suda od 27. maja 2011. godine podnio žalbu u kojoj je naveo da u konkretnom slučaju postoje stvarni i pravni razlozi za krivično gonjenje optuženog Z.L. i da je odustankom od krivičnog gonjenja tužilac povrijedio princip legaliteta krivičnog gonjenja, a da sud nije morao prihvatiti ovaj odustanak, te da je na taj način apelantu kao oštećenom uskraćena krivično-pravna zaštita i otežan postupak dokazivanja štete u parničnom postupku.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 87 0 K 004707 11 Kžž od 6. juna 2011. godine, koje je potvrđeno rješenje Vrhovnog suda broj 87 0 K 004707 11 Kžž od 1. jula 2011. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba podnesena protiv presude Okružnog suda od 27. maja 2011. godine, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U obrazloženju rješenja Okružnog suda je navedeno da je, u smislu odredbe člana 332. stav 1. ZKP, protiv presude donesene na pretresu pred drugostepenim sudom dozvoljena žalba samo ako je drugostepeni sud povodom žalbe na osuđujuću presudu donio presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe, iz čega proizlazi da se protiv presude drugostepenog suda kojom se optužba odbija ne ni izjaviti žalba. Slijedom toga, odlučeno je kao u dispozitivu osporenog rješenja Okružnog suda, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Vrhovnog suda.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U pogledu apelantovih navoda da mu je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

8. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećeg lica, te da se apelant u istim pojavljuje u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine).

9. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih osoba i da član 6. stav

1. Evropske konvencije nije primjenljiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom da je u apelantovom slučaju Ustavni sud zaključio da su njegovi navodi u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, budući da se radi o akcesornom pravu, također, ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2877/11 (S. Đ.) | Sudska praksa | Aktio