Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2901/11 (E. D.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2901/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2901/11 rješavajući apelaciju Esada Dugalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Dugalića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 Rs 001191 10 Rev od 26. aprila 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-08-000451 od 29.
aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-P- 07-001781 od 25. januara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Esad Dugalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Humaca, kojeg zastupa Sead Manović advokat iz Tuzle, podnio je 15. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 70 0 Rs 001191 10 Rev od 26. aprila 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-08-000451 od 29. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0- P-07-001781 od 25. januara 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda, 032-0-P-07-001781 od 25. januara 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-08-000451 od 29. aprila 2010. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu Rudnici ''Kreka'' d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) isplate naknadu štete zbog manje zarade na način i u iznosima preciziranim u izreci prvostepene presude. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 280,00 KM.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 70 0 Rs 001191 10 Rev od 26. aprila 2011. godine, odbačena je revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-08-000451 od 29. aprila 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom predmetu vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznos od 3.998,3 KM, što znači da ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06). Prema ocjeni Vrhovnog suda taj sud nalazi i da odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. odredbe člana 237. ZPP-a, te da je zbog gore navedenog odlučio kao u izreci rješenja. Ujedno je apelant odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova revizijskog postupka.
4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-08-000451 od 29. aprila 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 70 0 Rs 001191 10 Rev od 26. aprila 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. S obzirom na to da je, punomoćniku apelanta presuda Kantonalnog suda, broj 003-0- Gž-08-000451 od 29. aprila 2010. godine, uručena 27. maja 2010. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. jula 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U vezi sa traženjem apelanta da Ustavni sud obaveže tuženog da mu naknadi troškove postupka i podnesene apelacije, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove postupka, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanta.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović