Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2936/11 (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, Zavisno društvo Rudnik mrkog uglja ''Breza'' d.o.o. Breza)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2936/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2936/11 rješavajući apelaciju JP Elektroprivrede BiH d.d. Sarajevo, Zavisnog društva Rudnik mrkog uglja ''Breza'' d.o.o. Breza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP Elektroprivrede BiH d.d. Sarajevo, Zavisnog društva Rudnik mrkog uglja ''Breza'' d.o.o. Breza podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 41 0 P 007418 10 Rev od 12. aprila 2011.
godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 007418 09 Gž od 24. maja 2010. godine i presude Općinskog suda u Visokom, broj 41 0 P 007418 09 P od 28. septembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, Zavisno društvo Rudnik mrkog uglja ''Breza'' d.o.o. Breza (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 15. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 41 0 P 007418 10 Rev od 12. aprila 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 41 0 P 007418 09 Gž od 24. maja 2010. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 P 007418 09 P od 28. septembra 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 41 0 P 007418 09 P od 28. septembra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 41 0 P 007418 09 Gž od 24. maja 2010. godine, apelant je obavezan da T.Dž. (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime naknade štete isplati za period od 7. jula 2007. godine do 31. maja 2009. godine, iznos od 1.908,23 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 31. maja 2009. godine pa do isplate, te je ujedno obavezan tužitelju isplaćivati mjesečnu rentu u iznosu od 86,67 KM počev od 1. juna 2009. godine, dok za to budu postojali zakonski razlozi, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 1.092,40 KM.
3. Apelant je izjavio reviziju protiv drugostepene presude koju je Vrhovni sud, rješenjem broj 41 0 P 007418 10 Rev od 12. aprila 2011. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u konkretnom slučaju iznosi 7.109,03 KM, odnosno ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. Zakona o parničnom postupku, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 41 0 P 007418 09 Gž od 24. maja 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 41 0 P 007418 10 Rev od 12. aprila 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. S obzirom na to da je apelantu presuda Kantonalnog suda, broj 41 0 P 007418 09 Gž od 24. maja 2010. godine, uručena 31. maja 2010. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. jula 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović