Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2987/11 (A. K.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2987/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2987/11, rješavajući apelaciju Amira Kadrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Kadrića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 I 002201 10 Gž od 10. juna 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju broj 042-1-I-08-000439 od 28.

juna 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Amir Kadrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Enis Muhamedović, advokat iz Maglaja, podnio je 21. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 I 002201 10 Gž od 10. juna 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-1-I-08-000439 od 28. juna 2010. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 042-1-I-08-000439 od 28. juna 2010. godine u izvršnoj stvari apelanta protiv izvršenika «Natron» d.d. Maglaj (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi isplate iznosa od 293,90 KM, zakonske zatezne kamate, te troškova izvršnog postupka, odbačen je prijedlog za izvršenje u izvršnoj stvari apelanta protiv izvršenika, podnesen sudu 10. septembra 2008. godine, a radi isplate iznosa od 293,90 KM, zakonske zatezne kamate, te troškova izvršnog postupka. U obrazloženju rješenja prvostepeni sud je istakao da navedeni prijedlog za izvršenje nije sadržavao sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, pa je sud, shodno članu 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 32/03, 52/03, 39/06 i 39/09; u daljnjem tekstu: ZIP) i člana 336. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), zaključkom broj 042-1-I-08-000 439 od 13. maja 2010. godine naložio apelantu da svoj prijedlog za izvršenje uredi, te odredio u kom smislu će prijedlog za izvršenje urediti i upozorio apelanta na posljedice ako ne postupi po zaključku suda u ostavljenom roku. Nadalje, sud je naveo da apelant nije postupio po zaključku suda u ostavljenom roku, a niti do dana donošenja ovog rješenja, pa je sud odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom člana 21. stav 1. ZIP i člana 336. st. 1. i 3. ZPP.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 I 002201 10 Gž od 10. juna 2011. godine odbijena je žalba apelanta kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda broj 042-1-I-08-000439 od 28. juna 2010. godine.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda broj 042-1-I-08-000439 od 28. juna 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 I 002201 10 Gž od 10. juna 2011. godine odbačen je apelantov prijedlog za izvršenje, jer apelant nije postupio po zaključku suda u ostavljenom roku.

8. Na osnovu navedenog, proizlazi da se, u konkretnom slučaju, redovni sudovi nisu bavili meritornim ispitivanjem apelantovog prijedloga za izvršenje, već isključivo pitanjem da li su ispunjene procesne pretpostavke predviđene ZIP-om i ZPP-om za postupanje po predmetnom prijedlogu za izvršenje. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da je apelant morao ispraviti ili dopuniti prijedlog za izvršenje na način kako je to traženo, te na taj način iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2987/11 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio