Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3002/11 («Izvor komerc» d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3002/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3002/11, rješavajući apelaciju «Izvor komerc» d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Izvor komerc” d.o.o.
Banja Luka podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000416 11 Uvl od 31. maja 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Izvor komerc» d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Milan Romanić, advokat iz Banja Luke, podnio je 23. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 000416 11 Uvl od 31. maja 2011. godine.
2. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, Regionalni centar Banja Luka, Odsjek za poreze broj UP-I-04/5/1/I-17-38-49/08 od 2. jula 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba koju je poreski obveznik odnosno apelant izjavio na rješenje Grupe za reviziju i kontrolu broj 04/5-2/I-17-37-334-2/08 od 26. maja 2008. godine, kojim je apelantu utvrđen razrez indirektnih poreza za poreski period od 1. januara 2006. godine do 29. februara 2008. godine u iznosu od 34.390,00 KM i naloženo mu da utvrđenu obavezu uplati do 15. juna 2008. godine, pod prijetnjom prinudne naplate.
3. Rješenjem tužene Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) broj 01/4-UP/II-870/08 od 17. septembra 2008. godine odbijena je žalba apelanta izjavljena na rješenje Regionalnog centra Banja Luka, Odsjek za poreze broj UP-I-04/5/1/I-17-38- 49/08 od 2. jula 2008. godine, kao neosnovana.
4. Presudom vijeća za upravne sporove Suda BiH broj S1 3 U 000416 08 U od 18. februara 2011. godine, u upravnom sporu apelanta protiv rješenja tužene broj 01/4-UP/II-870/08 od 17. septembra 2008. godine, tužba je odbijena.
5. Presudom apelacionog upravnog vijeća Suda BiH broj S1 3 U 000416 11 Uvl od 31. maja 2011. godine zahtjev za preispitivanje sudske odluke-presude vijeća za upravne sporove Suda BiH broj S1 3 U 000416 08 U od 18. februara 2011. godine je odbijen kao neosnovan.
6. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović