Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3008/11 (F. R.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3008/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3008/11, rješavajući apelaciju Ferhata Robovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ferhata Robovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 46 0 I 005665 11 Gž2 od 13. maja 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu, broj 46 0 I 005665 08 I od 18. februara 2011. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ferhat Robović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, podnio je 25. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 46 0 I 005665 11 Gž2 od 13. maja 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 46 0 I 005665 08 I od 18. februara 2011. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se odložio postupak izvršenja po pravosnažnom rješenju o izvršenju Općinskog suda, broj 46 0 I 005665 08 I od 21. aprila 2009. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-285/04 od 24. aprila 2007. godine apelantu je naloženo da iseli iz stana smještenog u potkrovlju kuće koja se nalazi u Bugojnu, Malo selo broj 17, da stan oslobodi od osoba i stvari, te da ga preda Senadu Roboviću (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja). Stavom 2. iste presude apelantu je naloženo da tražitelju izvršenja na ime mjesečne kirije isplati iznos od 250,00 KM počev od 6. aprila 2004. godine, da zaostale obroke isplati odjednom od dana presuđenja, sa zakonskom zateznom kamatom po dospjelosti svakog mjesečnog obroka, a buduće zakupnine do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec do prestanku korištenja stana, kao i da tražitelju izvršenja naknadi troškove postupka u iznosu od 1.948,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv prvostepene presude Kantonalni sud je donio Presudu, broj 006-0-Gž-07-000 742 od 21. maja 2008. godine kojom je prvostepena presuda preinačena u stavu 2. izreke na način preciziran u izreci presude, dok je prvostepena presuda u stavu 1. izreke u cijelosti potvrđena.

4. U postupku izvršenja pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda, broj P-258/04 od 24. aprila 2007. godine u ponovnom postupku odlučivanja o prigovoru apelanta kao izvršenika protiv Rješenja o izvršenju, broj 46 0 I 005665 08 I od 21. aprila 2009. godine izvršenja Općinski sud je donio Rješenje, broj 46 0 I 005665 08 I od 18. februara 2011. godine koje je u cijelosti potvrđeno osporenim Rješenjem Kantonalnog suda, broj 46 0 I 005665 11 Gž2 od 13. maja 2011. godine kojim je djelimično usvojen prigovor apelanta na način da je ukinuto pobijano rješenje o izvršenja u dijelu koji glasi: «određuje se izvršenje: udaljenjem izvršenika i drugih osoba kojih sa njim žive i uklanjanjem stvari iz potkrovlja kuće koja se nalazi u Bugojnu, Malo selo broj 17 i predajom potkrovlja kuće u posjed tražitelja izvršenja. Pokretne stvari koje se nađu u stanu-potkrovlju kuće predat će se izvršeniku, a ako on ne bude prisutan, odraslom članu domaćinstva, a ako ne budu prisutni preduzimanju ovih izvršnih radnji, stvari će se predati na čuvanje tražitelju izvršenja na trošak izvršenika», dok je preostalom dijelu rješenje o izvršenju ostalo na snazi. U obrazloženju rješenja je navedeno da je nesporno da je rješenje o izvršenju doneseno na temelju prvomoćne i izvršne presude Općinskog suda, broj P-258/04 od 24. aprila 2007. godine koja je djelimično preinačena presudom Kantonalnog suda. Protiv rješenja o izvršenja, kako je u obrazloženju istaknuto, apelant i Indira Robović (u daljnjem tekstu: apelantova sestra) su uložili prigovor pozivajući se na presudu Općinskog suda od 16. januara 2008. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda kojom presudom je utvrđeno da je apelantova sestra postala suvlasnik sa dijelom 1/3 na nekretnini koja je predmet izvršenja i da je na temelju te presuda apelantova sestra upisana kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini. Na temelju uvida u ZK izvadak. broj 370 k.o. Crniče sud je utvrdio da je, u međuvremenu, na temelju ugovora o poklonu uknjiženo pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini (zemljišno knjižno tijelo II i III, zgrada bez zemlje) na ime apelanta sa dijelom 1/3. Prema ocjeni suda, budući da je nakon donošenja presude koja je izvršna isprava u predmetnom postupku došlo do izmijenjenih okolnosti i da su se vlasničko-pravni odnosi na predmetnoj nekretnini izmijenili u odnosu na vrijeme donošenja izvršne isprave, to je jasno da je rješenje o izvršenju u dijelu koje se odnosi na iseljenje apelanta iz predmetne nekretnine postalo nemoguće, odnosno neprovodivo, budući da je sam apelant, u međuvremenu, postao suvlasnik na predmetnoj nekretnini. Međutim, kako je u obrazloženju istaknuto u preostalom dijelu rješenje o izvršenju je ostalo na snazi, te je odbijen prigovor apelanta. Naime, kako je u obrazloženju istaknuto, apelant je na predmetnoj nekretnini stekao pravo suvlasništva sa dijelom 1/3 na temelju ugovora o poklonu upisom u zemljišnu knjigu 16. decembra 2010. godine što, prema ocjeni suda, znači da je obavezujući dio rješenja koji se odnosi na naplatu kirije počev od 6. aprila 2004. godine, isplatu zaostalih obroka kao i naknadu troškova postupka osnovan jer za vrijeme za koje se kirija potražuje apelant nije bio vlasnik, odnosno suvlasnik predmetne nekretnine i u tom dijelu nisu nastale okolnosti koje bi bile od uticaja za provođenje rješenja.

5. Apelant se žali da je osporenim rješenjima povrijeđno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosen i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant smatra da su osporenim rješenjima povrijeđene i, taksativno ih navodeći, odredbe Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, Zakona o zemljišnim knjigama FBiH kao i Zakona o izvršnom postupku FBiH. Na kraju apelant je predložio da se apelacija usvoji, da se obustavi postupak izvršenja i ukinu sve provedene radnje, kao i da se donose privremena mjera, u skladu sa odredbom člana 77. Pravila Ustavnog suda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. S obzirom da apelant osporava rješenja redovnih sudova koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedenu odluku. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud, kao prvo, treba da odgovori na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su Presudom Općinskog suda, broj P-285/04 od 24. aprila 2007. godine i Presudom Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-07- 000 742 od 21. maja 2008. godine kojima je naloženo apelantu da iseli i oslobodi od osoba i stvari stan u potkrovlju, da ga preda tražitelju izvršenja, te da isplati dug na ime mjesečne kirije, zaostalih obroka i troškova postupka. U toku izvršnog postupka Općinski sud je djelimično usvojio prigovor apelanta uvažavajući činjenicu da je apelant, u međuvremenu, na temelju ugovora o poklonu i upisom u zemljišnu knjigu stekao pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Prihvatajući novonastalu situaciju koja je onemogućila provođenje izvršenje prema izvršnoj ispravi u dijelu iseljenja i ispražnjenja nekretnine od strane apelanta Općinski sud je ukinio rješenje o izvršenju u tom dijelu, dok je dio rješenja o izvršenja u odnosu na naplatu mjesečne kirije, isplatu zaostalih obroka i troškova postupka ostavio na snazi jer za vrijeme za koje se kirije potražuje apelant nije bio suvlasnik predmetne nekretnine, kako je to u obrazloženju istakao sud. Prema tome iz svega navedenog jasno proizlazi da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana nikakva «nova građanska prava i obaveze apelanata».

10. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanata, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. S obzirom na zaključak Ustavnog suda iznesen u prethodnoj tačci u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud navode apelanta da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju smatra, takođe, ratione materiae inkompatibilnim sa Ustavom Bosne i Hercegovine

12. Imajući u vidu da je u konretnom slučaju Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi apelanta o povredi prava na zabranu zloupotrebe prava iz člana

17. Evropske konvencije, budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3008/11 (F. R.) | Sudska praksa | Aktio