Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3013/11 (M. L.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3013/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3013/11, rješavajući apelaciju Mire Lolić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mire Lolić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 055477 11 Rev od 24. maja 2011. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 055477 10 Gž od 29. decembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 055477 09 P od 7.

maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mira Lolić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Zoran Nedimović, advokat iz Banja Luke, podnijela je 22. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 055477 11 Rev od 24. maja 2011. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 055477 10 Gž od 29. decembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 055477 09 P od 7. maja 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 055477 09 P od 7. maja 2010. godine, u ponovnom postupku, u pravnoj stvari tužitelja, Grad Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelantice, radi ispunjenja ugovora, vsp. 1.426,25 KM, obavezana je apelantica da tužitelju isplati, na ime glavnog duga za neplaćenu zakupninu za period od 1. oktobra 1999. godine do 31. marta 2007. godine iznos od 1.426,25 KM, uz obračunatu zakonsku zateznu kamatu za period od 30. decembra 1997. godine do 25. novembra 2009. godine u iznosu od 1.252,50 KM i troškove parničnog postupka u iznosu od 3.700,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana presuđenja, a odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosio na isplatu zakonske zatezne kamate na glavni dug počev od 25. novembra 2009. godine pa do konačne isplate.

3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 055477 10 Gž od 29. decembra 2010. godine žalba tužitelja je uvažena i prvostepena presuda preinačena u odbijajućem dijelu tako što je apelantica obavezana da na iznos glavnog duga od 1.426,25 KM plati zakonsku zateznu kamatu počev od 25. novembra 2009. godine pa do isplate, dok je žalba apelantice odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 055477 11 Rev od 24. maja 2011. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 055477 10 Gž od 29. decembra 2010. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da je Zakonom o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano: da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM (član 237. stav 2.); da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3.); da se kao vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav 2.); da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev (član 316. stav 3.); da, ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva, koji se zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, vrijednost se određuje po zbiru vrijednosti svih tih zahtjeva (član 318. stav 1.), te da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi (član 321. stav 2.). Nadalje, Vrhovni sud je istakao da je vrijednost predmeta spora u konkretnoj pravnoj stvari 1.426,25 KM, pa kako vrijednost predmeta spora u konkretnoj pravnoj stvari od 1.426,25 KM ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te kako Vrhovni sud nije našao da bi odlučivanje po reviziji u konkretnom parničnom postupku bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena na osnovu člana 247. ZPP, a u vezi sa članom 237. st. 2. i

3. ZPP.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 055477 10 Gž od 29. decembra 2010. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 055477 11 Rev od 24. maja 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. S obzirom na to da je apelantici 17. februara 2011. godine uručena presuda Okružnog suda broj 71 0 P 055477 10 Gž od 29. decembra 2010. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. jula 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3013/11 (M. L.) | Sudska praksa | Aktio