Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3065/11 (H.H.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3065/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3065/11, rješavajući apelaciju H.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.H. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 004713 11 Kž od 18. maja 2011. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. H.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 29. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 K 004713 11 Kž od 18. maja 2011. godine.

2. Prema stanju spisa Presudom Kantonalnog suda broj K-42/00 od 15. juna 2001. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo zloupotrebe položaja i ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Apelant i ostali optuženi obavezani su da na ime imovinsko-pravnog zahtjeva Tuzlanskom kantonu (u daljnjem tekstu: oštećeni) solidarno isplate iznos od 163.166,50 KM, a sa ostatatkom imovinskog zahtjeva oštećeni je upućen na parnicu. Navedenom presudom apelant i ostali optuženi obavezani su da solidarno naknade troškove krivičnog postupka.

3. Protiv navedene presude apelant se žalio Vrhovnom sudu koji je Presudom, broj Kž- 476/01 od 13. maja 2004. godine žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u odnosu na apelanta u dijelu odluke o kazni tako da je apelant za krivično djelo za koje je oglašen krivim osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. U ostalom dijelu prvostepena presuda je u odnosu na apelanta ostala neizmijenjena.

4. Apelant je protiv naprijed navedenih odluka podnio apelaciju Ustavnom sudu koja je odbijena kao neosnovana Odlukom o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 1594/05 od 20. septembra 2006. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

5. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 03 0 K 004713 09 Kvl od 15. decembra 2010. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka koji je okončan pravosnažnom Presudom Kantonalnog suda broj K.42/00 od 15. juna 2001. godine i Presudom Vrhovnog suda broj Kž-476/01 od 13. maja 2004. godine.

6. Apelant je protiv Rješenja Kantonalnog suda, broj 03 0 K 004713 09 Kvl od 15. decembra 2010. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja je odbačena kao nedopuštena Odlukom o dopustivosti Ustavnog suda, broj AP 659/11 od 20. aprila 2011. godine zato što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U citiranoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, zaključio da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda nije odlučivalo niti o građanskim pravima i obavezama apelanta niti o osnovanosti krivične optužbe protiv njega u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravosnažno je odlučeno u krivičnom postupku okončanom presudom Kantonalnog suda broj K.42/00 od 15. juna 2001. godine i presudom je Vrhovnog suda broj Kž- 476/01 od 13. maja 2004. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, u istoj odluci Ustavni sud je zaključio i to da se konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osporenim rješenjem nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navedenu povredu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U međuvremenu apelant je protiv rješenja iz tačke 6. ove odluke koje je bila predmet apelacionog razmatranja pred Ustavnim sudom podnio žalbu Vrhovnom sudu koji je Rješenjem, broj 03 0 K 004713 11 Kž od 18. maja 2011. godine žalbu kao neosnovanu odbio, uz obrazloženje da je prvostepeno rješenje pravilno i na zakonu zasnovano te da se neosnovano žalbom pobija budući da dokazi na kojima apelant zasniva svoj zahtjev nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje krivičnog postupka.

8. Apelant u navodima apelacije nije precizirao odredbe iz Ustava Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija za koje smatra da su osporenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđene, već je samo naveo da traži «zaštitu vlasništva», pa iz tih navoda Ustavni sud zaključuje da se zapravo žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

10. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, preciznije 14. februara 2011. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 03 0 K 004713 09 Kvl od 15. decembra 2010. godine. Ta apelacija je odbačena kao nedopuštena Odlukom Ustavnog suda broj AP 659/11 od 20. aprila 2011. godine jer utvrđeno da je ratione materiae inkompaktibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, s obzirom da je zaključeno da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda nije odlučivalo niti o građanskim pravima i obavezama apelanta niti o osnovanosti krivične optužbe protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da se konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osporenim rješenjem nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija odnosi na isto pitanje na koje se odnosila ranija apelacija, jer se u postupku po žalbi protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 03 0 K 004713 09 Kvl od 15. decembra 2010. godine u kojem je doneseno osporeno Rješenje Vrhovnog suda, broj 03 0 K 004713 11 Kž od 18. maja 2011. godine raspravljalo samo pitanje zakonske dopustivosti tog vanrednog pravnog lijeka, dok je ranijom odlukom Ustavnog suda već utvrđeno da je taj postupak ratione materiae inkompaktibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da se apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud 20. aprila 2011. godine donio konačnu i obavezujuću odluku broj AP 659/11, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3065/11 (H.H.) | Sudska praksa | Aktio