Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3098/11 (ZZ «AGROVRH» Prnjavor)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o porezu na dodatu vrijednost
- Zakon o porezu na dodatu vrijednost
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodatu vrijednost
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost
- Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3098/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3098/11, rješavajući apelaciju ZZ «AGROVRH» Prnjavor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ZZ «AGROVRH» Prnjavor podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 001216 09 U od 2. juna 2011. godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine broj 01/4-UP/II-894/08 od 27. oktobra 2008. godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje, Regionalni centar Banjaluka, Odsjek za poreze broj UP- I-04/5/1/I-17-38-52/08 od 14. jula 2008. godine i rješenja Uprave za indirektno oporezivanje, Regionalni centar Banjaluka, Odsjek za poreze, Grupa za reviziju i kontrolu broj 04/5-2/I-17-37-403-2/08PP od 19. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. ZZ «AGROVRH» Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelanti), podnio je 1. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 001216 09 U od 2. juna 2011. godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 01/4-UP/II-894/08 od 27. oktobra 2008. godine, rješenja Uprave, Regionalni centar Banjaluka, Odsjek za poreze (u daljnjem tekstu: Regionalni centar) broj UP-I-04/5/1/I-17-38-52/08 od 14. jula 2008. godine i rješenja Uprave, Regionalni centar Banjaluka, Odsjek za poreze, Grupa za reviziju i kontrolu broj 04/5-2/I-17-37-403-2/08PP od 19. maja 2008. godine.
2. Uprava, Regionalni centar Banjaluka, Odsjek za poreze, Grupa za reviziju i kontrolu je odlučujući u ponovnom postupku donijela rješenje broj 04/5-2/I-17-37-403-2/08PP od 19. maja 2008. godine kojim je apelantu utvrđen dodatni razrez indirektnih poreza za poreski period od 1. januara 2006. godine do 31. marta 2007. godine u iznosu pobliže označenom u dispozitivu rješenja, te mu je naložena uplata utvrđene obaveze do 15. juna 2008. godine pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Apelant je izjavio žalbu na prethodno navedeno rješenje, koju je Regionalni centar rješenjem broj UP-I-04/5/1/I-17-38-52/08 od 14. jula 2008. godine odbio kao neosnovanu.
4. Rješenjem Uprave broj 01/4-UP/II-894/08 od 27. oktobra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra broj UP-I-04/5/1/I-17-38- 52/08 od 14. jula 2008. godine.
5. Sud BiH je presudom broj S1 3 U 001216 09 U od 2. juna 2011. godine tužbu apelanta podnesenu protiv rješenja Uprave broj 01/4-UP/II-894/08 od 27. oktobra 2008. godine odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je navedeno da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je na utvrđeni manjak dobara izvršio obračun poreza na dodanu vrijednost u skladu sa članom 5. stav
1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 9/05 i 35/05) u vezi sa članom 11. stav 1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 93/05 i 21/06). Dalje se navodi da je Uprava pravilno postupila kada je žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Regionalnog centra odbila kao neosnovanu, te da je za svoju odluku dala adekvatno obrazloženje koje prihvata i ovaj sud. Sud BiH je na kraju zaključio da je osporeno rješenje Uprave pravilno i zakonito, utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.
6. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez na dodanu vrijednost, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović