Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3123/11 (R. I.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3123/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3123/11, rješavajući apelaciju Radomira Ivkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radomira Ivkovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 U 002207 10 Uvp od 14. aprila 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 00 2207 07 U od 24. novembra 2009. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-3760/04 od 19. novembra 2007.

godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Radomir Ivković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 3. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 09 0 U 002207 10 Uvp od 14. aprila 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 U 00 2207 07 U od 24. novembra 2009. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23- 3760/04 od 19. novembra 2007. godine.

2. U ponovnom postupku Rješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-3760/04 od 19. novembra 2007. godine odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta podnesena protiv zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) kojim je, kao neblagovremen, odbačen zahtjev apelanta za povrat u posjed stana u Sarajevu u ul. Ložionička broj 5/VIII. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sporni zaključak dostavljen ponomoćniku podnosioca zahtjeva Dragici Ivković 16. novembra 2004. godine što je vidljivo iz dostavnice koja je priložena uz spis predmeta, a da je apelant putem punomoćnika podnio žalbu 2. decembra 2004. godine i to neposredno prvostepenom organu što se vidi iz otiska prijemnog štembilja na samoj žalbi. Prema tome Ministarstvo je zaključilo da je žalba u konkretnom slučaju podnesena nakon isteka zakonom propisanog roka od 15 dana od dana prijema spornog zaključka, kako je to propisano odredbom člana 8. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije BiH» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 56/01, 24/03 i 29/03; u daljnjem tekstu: Zakon o prestranku primjene). Budući da je prvostepeni organ propustio da odbaci žalbu, u smislu odredbe člana 231. stav 2. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 48/99, u daljnjem tekstu: ZUP), to je Ministarstvo, shodno odredbi člana 236. stav 1. citiranog zakona, žalbu odbacilo kao neblagovremenu.

3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 19.novembra 2007. godine Kantonalni sud je Presudom, broj 09 0 U 00 2207 07 U od 24. novembra 2009. godine tužbu odbio. U obrazloženju je, između ostalog navedeno da je kod dostavljanja (prvostepenog) rješenja, kojim se odbija zahtjev za vraćanje stana u posjed, obavezno lično dostavljanje pismena (odredba člana 83. ZUP-a), a ako stranka ima punomoćnika, kao što je u konkretnoj upravnoj stvari, dostavljanje punomoćniku se smatra da je dostavljanje izvšeno samoj stranci. Nadalje, u obrazloženju je istaknuto da sud nije mogao prihvatiti navode tužbe da je prvostepeni zaključak punomoćnik apelanta Dragica Ivković preuzela u Upravi lično dana 18. novembra 2004. godine, jer u spisu postoji dokaz – dostavnica, povratnica iz koje proizlazi da je isti zaključak dostavljen putem dostavne službe pošte Dragici Ivković na adresi Ferhadija broj 17 a, koju je ona kao primatelj i potpisala, pa ove kao i ostale navode tužbe taj sud nije mogao ocijeniti osnovanim.

4. Rješavajući zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 24. novembra 2009. godine Vrhovni sud je donio Presudu, broj 09 0 U 002207 10 Uvp od 14. aprila 2011. godine kojom je zahtjev kao neosnovan odbio. U obrazloženju je, između ostalog navedeno da ni navodima zahtjeva apelanta nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost odluka Ministarstva i prvostepenog suda u pogledu odbacivanja podnesene žalbe kao neblagovremene, već je samo ponovljen tužbeni navod u pogledu preuzimanja zaključka kod prvostepenog organa, koji je prvostepeni sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga koje u potpunosti prihvata i taj sud.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke donesene u postupku po žalbi protiv zaključka Uprave kojima je kao neblagovremena odbačena žalba apelanta. Propuštajući zakonski rok od 15 dana za podnošenje žalbe, u smislu odredbe člana 8. Zakona o prestanku primjene apelant je propustio mogućnost da Ministarstvo razmotri njegovu žalbu i u granicama žalbenih navoda preispita prvostepenu odluku, dakle apelant se na taj način lišio mogućnosti da Ministarstvo meritorno odluči o njegovoj žalbi. Zbog navedenog Ministarstvo je odbacujući žalbu apelanta donijelo procesnu odluku ne ulazeći u suštinu apelantovih žalbenih navoda. Ustavni sud još zapaža da su zbog neblagovremenog podnošenja žalbe Ministarstvu i svi daljnji pravni lijekove koje je apelant koristio bili nedjelotvorni, te da se i Kantonalni sud u upravnom sporu kao i Vrhovni sud u postupku za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda bavili isključivo procesnim pitanjem blagovremenosti podnesene žalbe Ministarstvu protiv prvostepenog zaključka. Nakon svega gore navedenog, budući da nije ispunjen uvjet djelotvornog iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović