Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3124/11 (D. Z.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3124/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3124/11, rješavajući apelaciju Drage Zenića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Zenića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 047196 11 Rev od 20. aprila 2011. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 047196 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine, te Presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 047196 05 P od 28.

maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Zenić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 2. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 71 0 P 047196 11 Rev od 20. aprila 2011. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 047196 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine, te Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 047196 05 P od 28. maja 2010. godine. Apelantov podnesak od 7. jula 2011. godine je prvobitno bio zaveden pod brojem SU-34/11, da bi, nakon što je apelant djelimično otklonio tražene nedostatke, apelatnov novi podnesak bio zaveden kao apelacija, broj AP 3124/11.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 71 0 P 047196 05 P od 28. maja 2010. godine koja je u cijelosti potvrđena Presudom Okružnog suda, broj 71 0 P 047196 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine apelant je obavezan da JPŠ «Srpske šume» RS Sokolac, Šumsko gazdinstvo Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime naknade štete isplati iznos od 7.870,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 700,00 KM.

3. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda, broj 71 0 P 047196 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 71 0 P 047196 11 Rev od 20. aprila 2011. godine kojim je revizija odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju je navedeno da bi saglasno odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/06, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija, kao vanredni pravni lijek, bila dozvoljena, vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude mora prelaziti iznos od 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju, kako je navedeno u obrazloženju, tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 7.870,00 KM, a presudom prvostepenog suda koja je potvrđena presudom drugostepenog suda je tom tužbenom zahtjevu u cijelosti udovoljeno. Na temelju navedenog Vrhovni sud je zaključio da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Osim toga, prema ocjeni Vrhovnog suda, predmet spora u predmetnoj parnici nije takav da bi odlučivanje o reviziji tuženog imalo uticaja na kreiranje sudske prakse usvajanjem određenog pravnog shvatanja koje je od značaja za jedinstvenu primjenu prava ili rješavanje drugih slučajeva, u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a.

4. Apelant u navodima apelacije nije precizirao odredbe Ustava Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) za koje smatra da su osporenim odlukama postupajućih sudova povrijeđene, ali se iz navoda apelacije može zaključiti da se apelant zapravo žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv Presude Okružnog suda, broj 71 0 P 047196 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine izjavio reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 71 0 P 047196 11 Rev od 20. aprila 2011. godine odbačena kao nedozvoljena iz razloga navedenih u tačci 3. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj 71 0 P 047196 10 Gž od 19. oktobra 2010. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 20. aprila 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 2. avgusta 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3124/11 (D. Z.) | Sudska praksa | Aktio