Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3132/11 (Š. D.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3132/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3132/11, rješavajući apelaciju Ševale Džambić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ševale Džambić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Gr1-11-000253 od 28. jula 2011. godine i broj, 70 0 P 001255 10 Rev od 12. maja 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 P 005317 10 Gž od 13. septembra 2010. godine, te Presude Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-P-08- 000 557 od 26. maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ševala Džambić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 4. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070- 0-Gr1-11-000253 od 28. jula 2011. godine i broj, 70 0 P 001255 10 Rev od 12. maja 2011. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 03 0 P 005317 10 Gž od 13. septembra 2010. godine, te Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-P-08-000 557 od 26. maja 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj 032-0-P-08-000 557 od 26. maja 2010. godine koja je u cijelosti potvrđena Presudom Kantonalnog suda, broj 03 0 P 005317 10 Gž od 13. septembra 2010. godine izmijenjena je Presuda tog suda, broj P.2151/04 od 2. decembra 2004. godine preinačena Presudom Kantonalnog suda, broj Gž.279/05 od 31. maja 2005. godine u stavu 2. koji se odnosi na visinu doprinosa za izdržavanje apelantice na način pobliže preciziran u stavu 1. izreke presude. Stavom 2. iste presude apelantica je odbijena sa viškom tužbenog zahtjeva dok je stavom 3. presude apelatica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka i ujedno je obavezana da Mahmutu Džambiću naknadi troškove postupka u iznosu od 1.158,30 KM.

3. Odlučujući o izjavljenoj reviziji protiv Presude Kantonalnog suda, broj 03 0 P 005317 10 Gž od 13. septembra 2010. godine Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 70 0 P 001255 10 Rev od 12. maja 2011. godine kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju je navedeno da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud se u svom obrazloženju pozvao i na odredbu člana 317. ZPP-a kojom je propisano da kada se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se prema njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovora zbiru davanja za vrijeme od pet godina, a što u konkretnom slučaju iznosi 6.378,00 KM. Kako u konkretnom predmetu, prema ocjeni Vrhovnog suda, vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi limitirajući iznos od 10.000,00 KM, to je revizija sa stanovišta odredbe člana 237. stav 2. nedopuštena. Osim toga Vrhovni sud je ocijenio da u konkretom predmetu nema osnova za izuzetno odlučivanje o reviziji, u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a jer isto ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

4. Apelantica je protiv revizionog rješenja Vrhovnog suda podnijela žalbu koju je Vrhovni sud Rješenjem, broj 070-0-Gr1-11-000253 od 28. jula 2011. godine odbacio kao nedopuštenu, uz obrazloženje da u okviru odredaba ZPP-a nije propisan pravni lijek protiv rješenja koje donosi Vrhovni sud u povodu izjavljene revizije, te da stoga nije dopuštena ni žalba apelantice protiv rješenja koji je donio revizijski sud.

5. Apelantica u navodima apelacije nije precizirala prava iz Ustava Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) za koja smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena, ali se iz navoda apelacije može zaključiti da se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv Presude Kantonalnog suda, 03 0 P 005317 10 Gž od 13.

septembra 2010. godine izjavili reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 70 0 P 001255 10 Rev od 12. maja 2011. godine odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenih u tačci 3. ove odluke. Nadalje, žalba apelantice podnesena protiv citiranog rješenja Vrhovnog suda je od strane tog suda također odbačena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da su i revizija i žalba u predmetnom slučaju bili neefektivni pravni lijekovi u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda. Stoga proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj 03 0 P 005317 10 Gž od 13. septembra 2010. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da su rješenje Vrhovnog suda o reviziji i žalbi donesena 12. maja 2011. godine, odnosno 28. jula 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelantica morala primiti prije navedenih datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. avgusta 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3132/11 (Š. D.) | Sudska praksa | Aktio