Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3158/11 (Scania Credit AB)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3158/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3158/11, rješavajući apelaciju Scania Credit AB, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Scania Credit AB podnesena protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu broj 61 0 Ps 000118 08 Ps od 31. maja 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Scania Credit AB (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sodertaljea, Kraljevina Švedska, koga zastupa Tatjana Stojković, advokat iz Doboja, podnio je 4. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 61 0 Ps 000118 08 Ps od 31. maja 2011. godine.
2. Osnovni sud u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je u pravnoj stvari apelanta protiv tuženih «Kreator» d.o.o. Sokolac, «Karavan» d.o.o. Sokolac, Lj.Č. i B.Č. (u daljnjem tekstu: tuženi), odlučujući o zahtjevu tuženih da im apelant obezbjedi parnične troškove u iznosu od 150.000,00 KM, rješenjem broj 89 0 Ps 005418 08 Ps od 10. novembra 2009. godine odbio zahtjev tuženih za obezbjeđenje parničnih troškova, kao neosnovan.
3. Rješenjem Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 61 0 Ps 005418 10 Pz od 17. juna 2010. godine žalbe stranaka su uvažene i ukinuto je rješenje Osnovnog suda broj 89 0 Ps 005418 08 Ps od 10. novembra 2009. godine o sudskoj mjeri obezbjeđenja i rješenje Osnovnog suda broj 89 0 Ps 005418 08 Ps od 10. novembra 2009. godine kojim je odbijen zahtjev tuženih-protivpredlagača za obezbjeđenje parničnih troškova i predmet je dostavljen na postupanje Okružnom privrednom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.
4. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ps 000118 08 Ps od 31. maja 2011. godine usvojen je zahtjev tuženih za obezbjeđenje parničnih troškova i određeno da apelant položi na depozit Okružnog privrednog suda broj 5620128089028466, svrha doznake depozit, u roku od 30 dana iznos od 50.000,00 KM na ime obezbjeđenja troškova parničnog postupka, te je istaknuto da će se smatrati da je tužba povučena, ukoliko apelant u određenom roku ne dokaže da je dao obezbjeđenje parničnih troškova. Također, u rješenju je u pouci o pravnom lijeku navedeno da je protiv tog rješenja dopuštena žalba Višem privrednom sudu u roku od 30 dana od dana dostavljanja.
5. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio žalbu protiv gore navedenog rješenja.
6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku apelant propustio da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržavalo osporeno rješenje Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ps 000118 08 Ps od 31. maja 2011. godine, u ostavljenom roku protiv tog rješenja izjavi žalbu Višem privrednom sudu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović