Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3200/11 (B. D. i V. Č.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3200/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3200/11, rješavajući apelaciju Branka Dukića i Velimira Čestića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Dukića i Velimira Čestića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92-0-P-000296-11-Rev od 19. maja 2011.
godine, dopunske presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92-0-P-000296-10-Gž-2 od 23. februara 2011. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92-0-P-000296-10-Gž-2 od 16. februara 2011. godine, i presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92-0-P-000296-04-P od 16. novembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Dukić i Velimir Čestić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Vlasenice, koje zastupa Sejfo Saračević, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 9. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92-0-P-000296-11-Rev od 19. maja 2011. godine, dopunske presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92-0- P-000296-10-Gž-2 od 23. februara 2011. godine, presude Okružnog suda broj 92-0-P-000296-10- Gž-2 od 16. februara 2011. godine, i presude Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92-0-P-000296-04-P od 16. novembra 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 92-0-P-000296-04-P od 16. novembra 2009. godine obavezan je AD „BOKSIT“ Milići (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu Branku Dukiću, na ime naknade materijalne štete, isplati iznos od 3.433,33 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, dok je dio apelantovog tužbenog zahtjeva od dosuđeno iznosa od 3.433,33 KM do traženog iznosa od 5.271,20 KM odbijen kao neosnovan. Pored toga, Osnovni sud je navedenom presudom odbio u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta Velimira Čestića koji je tražio da mu tuženi, na ime naknade materijalne štete, isplati iznos od 8.473,69 KM zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.
3. Rješavajući po žalbi apelanta Velimira Čestića protiv dijela presude Osnovnog suda broj 92- 0-P-000296-04-P od 16. novembra 2009. godine kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev, Okružni sud je donio presudu broj 92-0-P-000296-10-Gž-2 od 16. februara 2011. godine kojom je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Okružni sud je, rješavajući po žalbi tuženog protiv dijela prvostepene presude kojom je usvojen tužbeni zahtjev apelanta Branka Dukića, donio dopunsku presudu broj 92-0-P-000296-10- Gž-2 od 23. februara 2011. godine kojom je usvojio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu na način da je u cjelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta Branka Dukića.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 92-0-P-000296-11-Rev od 19. maja 2011. godine odbačena je kao neosnovana revizija koju su apelanti izjavili protiv presude Okružnog suda broj 92-0-P- 000296-10-Gž-2 od 16. februara 2011. godine i dopunske presude istog suda broj 92-0-P-000296- 10-Gž-2 od 23. februara 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je konstatovao da se u konkretnom slučaju radi o običnim suparničarima, te da se vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude određuje prema visini svakog pojedinog zahtjeva, shodno članu 318. stav 2. ZPP-a. Vrhovni sud je zaključio da vrijednost svakog pojedinačnog zahtjeva apelanata ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. ZPP-a, te da odlučivanje po reviziji apelanata nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, zbog čega je reviziju je odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP-a.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
9. Apelanti su protiv presude Okružnog suda broj 92-0-P-000296-10-Gž-2 od 16. februara 2011. godine i dopunske presude istog suda broj 92-0-P-000296-10-Gž-2 od 23. februara 2011. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 92-0-P-000296-11-Rev od 19. maja 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da su konačne odluke u predmetnom slučaju presude Okružnog suda.
10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada su apelantima dostavljene presude Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji apelanata doneseno 19. maja 2011. godine, pa se podrazumijeva da su presude Okružnog suda apelanti morali primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacije Ustavnom sudu podnesena 9. augusta 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada su apelanti primili osporene presude Okružnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović