Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3647/10 (Z. R.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3647/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP-3647/10, rješavajući apelaciju Zijada Rašidagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zijada Rašidagića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 104477 10 Gž od 11. juna 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 104477 09 I od 18. februara 2010. godne, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zijad Rašidagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Branko Marić, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 104477 10 Gž od 11. juna 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 104477 09 I od 18. februara 2010. godne. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti provođenje izvršenja, rješenja broj 65 0 I 104477 09 I od 2. oktobra 2009. godne pred Općinskim sudom, dok Ustavni sud ne donese odluku o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj P-1714/04 od 15. septembra 2005. godine apelant je obavezan Općini Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) predati poslovne prostorije bliže označene u izreci navedene presude. Dalje, apelant je obavezan tužitelju na ime neisplaćene zakupnine isplatiti iznose bliže označene u izreci navedene presude.
3. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-3255/05 od 12. februara 2009. godine apelantova žalba je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu u kojemu je odlučeno o iznosu koji je apelant dužan isplatiti tužitelju, kako je to navedeno u izreci druugostepene presude.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 104477 09 I od 2. oktobra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 104477 09 I od 18. februara 2010. godine, Općinski sud je, postupajući po prijedlogu tižitelja odredio izvršenje presude Općinskog suda broj P-1714/04 od 15. septembra 2005. godine koja je preinačena presudom Kantonalnog suda broj Gž-3255/05 od 12. februara 2009. godine.
5. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 104477 10 Gž od 11. juna 2010. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 104477 09 I od 18. februara 2010. godine i prvostepeno rješenje je potvrđeno.
6. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1, Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» 8. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 104477 10 Gž od 11. juna 2010. godine, koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. S obzirom da je predmetno rješenje doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Europske konvencije.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Europske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Europske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Europske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
9. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđene su pravosnažnom i izvršnom presudom broj P-1714/04 od 15. septembra 2005. godine, koja je preinačena presudom Kantonalnog suda broj Gž-3255/05 od 12. februara 2009. godine i kojom je utvrđena obaveza apelanta da tužitelju preda poslovne prostorije i isplati iznose bliže označene u izreci navedene presude. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 104477 10 Gž od 11. juna 2010. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».
10. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Europske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović