Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5919/10 (A. P.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5919/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 5919/10, rješavajući apelaciju Amira Pilava, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Pilava podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000159 08 U od 7. decembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Amir Pilav (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 000159 08 U od 7. decembra 2010. godine.

2. Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je 9. marta 2006. godine donijelo rješenje broj 02-50-45/06 kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za refundiranje troškova stručnog usavršavanja u iznosu od 3.000,00 KM.

3. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine-Žalbeno vijeće pri Vijeću Ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće Ministara) je 8. aprila 2008. godine donijelo rješenje broj 01-

16-3.1/07 kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva.

4. Sud BiH je rješenjem broj S1 3 U 000159 08 U od 7. decembra 2010. godine odbacio apelantovu tužbu izjavljenu protiv rješenja Vijeća ministara broj 01-16-3.1/07 od 8. aprila 2008. godine.

5. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je: „Zakonom o upravnim sporovima BiH („Službeni glasnik BiH“broj 19/02 do 74/10) propisano da se upravni spor kod ovog suda može voditi samo protiv konačnog upravnog akta, tj. akta kojeg su mjerodavne institucije donijele rješavajući o izvjesnom pravu ili obavezi građana ili pravne osobe u nekoj upravnoj stvari, po pravilima upravnog postupka i to vršeći javna ovlaštenja, koja su institucijama BiH data Ustavom BiH i zakonima države BiH (član 8. u vezi sa članom 9. i član 4. citiranog zakona)“. Sud BiH je naglasio da odluke prvostepenog i drugostepenog organa, u povodu apelantovog zahtjeva za refundiranjem troškova stručnog usavršavanja, nemaju karakter upravnog akta, jer se ovim odlukama nije rješavalo u nekoj upravnoj stvari, te da se u konkretnom slučaju radi o aktima poslovanja. Sud BiH je istakao da prvostepeni ni drugostepeni organ nisu odlučivali u okviru svojih javnih ovlaštenja, jer nisu ni odlučivali u nekoj upravnoj stvari, pa apelantu ne pripada pravo na pokretanje upravnog spora protiv ovih akata. Takođe, Sud BiH je naglasio da apelant ima pravo na sudsku zaštitu koju može ostvariti pred redovnim sudom u parničnom postupku ukoliko smatra da postoji zakonski osnov za njegovo potraživanje.

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Suda BiH broj S1 3 U 000159 08 U od 7. decembra 2010. godine kojim je odbačena apelantova tužba izjavljenu protiv rješenja Vijeća ministara broj 01-16-3.1/07 od 8. aprila 2008. godine. U toku postupka Sud BiH je utvrdio da navedeno rješenje Vijeća ministara nema karakter upravnog akta, te da se protiv istog ne može voditi upravni spor. Dakle, apelant osporava jednu procesnu odluku u kojoj nije raspravljano o pravima i obavezama apelanta već isključivo o postojanju procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora.

9. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H. v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

10. Ustavni sud zapaža da se u postupku pred Sudom BiH, nije odlučivalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelanta, budući da se pred navedenim sudovima raspravljala samo procesna dopustivost tužbe za pokretanje upravnog spora. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesene osporene odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Nakon navedenog, pitanje predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5919/10 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio