Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3548/08 (R. R., E. S., P. T. i Đ. G.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3548/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3548/08, rješavajući apelaciju Radovana Radovanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radovana Radovanovića, Enesa Salihovića, Predraga Trišića i Đoje Grujića podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-08-000442 od 23. septembra 2008.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Radovan Radovanović, Enes Salihović, Predrag Trišić i Đojo Grujić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, koje zastupa Miodrag Zeljić, advokat iz Brčkog, podnijeli su 5. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gž-08-000442 od 23. septembra 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-444/03-I od 3. maja 2006. godine, koja je postala pravosnažna 18. decembra 2006. godine, obavezan je DOO «BIM Galames» Brčko iz Brčkog (u daljnjem tekstu: prvotuženi) da apelantima na ime neisplaćenih plaća za period od 10. januara 2001. godine do 31. marta 2004. godine isplati iznose navedene u izreci presude. Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im ODP «Bimeks» Brčko (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Brčko Distrikt BiH (u daljnjem tekstu: trećetuženi) solidarno na ime neisplaćenih plaća za period od 1. juna 1995. godine do 24. juna 1999. godine isplate iznose navedene u izreci presude.

3. Apelanti su Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za dozvolu izvršenja radi naplate duga u kojem su kao izvršenika označili DD «Novi Bimeks» Brčko (u daljnjem tekstu: izvršenik). Osnovni sud je odredio predloženo izvršenje Rješenjem broj 096-0-I-08-004780 od 3. juna 2008. godine.

4. Protiv navedenog rješenja izvršenik je blagovremeno podnio prigovor u kojem je istakao da je u Presudi Osnovnog suda broj P-444/03-I od 3. maja 2006. godine prvotuženi, dakle DOO «BIM Galames» Brčko, obavezan na izvršenje obaveze prema apelantima, te da on kao izvršenik nije pravni sljednik prvotuženog, pa da stoga ne može biti označen kao izvršenik u konkretnom postupku. U prigovoru je zatim navedeno da su netačni navodi apelanata da se izvršenik Ugovorom o kupoprodaji kapitala drugotuženog obavezao isplatiti obaveze u odnosu na prvotuženog, jer se tim ugovorom izvršenik u svojstvu kupca obavezao da će isplatiti obaveze po osnovu sudskih presuda koje se odnose na drugotuženog, u odnosu na koga je tužbeni zahtjev odbijen, a ne za obaveze prvotuženog.

5. Apelanti su u odgovoru na izvršenikov prigovor istakli kao nespornu činjenicu da u pravosnažnoj presudi nije bio označen izvršenik ali su uz prijedlog za izvršenje sudu dostavili Ugovor o kupoprodaji 67% kapitala (u daljnjem tekstu: Ugovor) zaključenog između drugotuženog i trećetuženog kao prodavaca i izvršenika kao kupca, čime dokazuju da je predmetna obaveza prenesena na izvršenika. Dalje je navedeno da je, prema odredbi iz člana 29. Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» br. 8/00, 1/01, 5/02 i 8/03; u daljnjem tekstu: ZIP), moguće dozvoliti izvršenje protiv lica koje nije označeno u izvršnoj ispravi ako se javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno.

6. Apelacioni sud je Rješenjem broj 097-0-Gž-08-000442 od 23. septembra 2008. godine usvojio izvršenikov prigovor podnesen protiv Rješenja o izvršenju broj 096-0-I-08-004780 od 3. juna 2008. godine, obustavio izvršenje i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je istakao da je postupajući po izvršenikovom prigovoru, shodno odredbi člana 47. stav 3. ZIP-a, održao ročište radi provjere osnovanosti navoda iz izvršenikovog prigovora, na kojem su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka, izvršenikovog zakonskog zastupnika i izvršen uvid u registracijske spise prvotuženog (DOO «Bim Galames» Brčko) i izvršenika (DD «Novi Bimeks» Brčko). U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je istakao da je rješenjem o izvršenju prvostepenog suda dozvoljeno izvršenje radi naplate dosuđenog novčanog iznosa protiv izvršenika, na koga je, prema tvrdnji apelanata, na osnovu Ugovora od 31. oktobra 2005. godine prenesena predmetna obaveza prvotuženog. Međutim, to ne znači, kako je dalje obrazloženo, da je DOO «Galames» Beograd kao kupac i osnivač izvršenika (DD «Novi Bimeks» Brčko) preuzeo izmirenje svih obaveza, već samo obaveza nastalih prema drugotuženom (ODP «Bimeks» Brčko), kako je u Ugovoru naznačeno. Naime, kako je dalje obrazloženo, Apelacioni sud je izvršio uvid u navedeni Ugovor u kojem je (tačka 1.5) jasno označeno da pojam «preduzeće» označava Osnovno državno preduzeće (drugotuženi) čiji je dio ukupnog kapitala predmet tog ugovora. Zatim je utvrđeno (tačka 9.8 Ugovora) da su regulisane obaveze kupca prema zaposlenim radnicima u preduzeću koje je dužno izmiriti sve svoje obaveze nastale do zaključenja Ugovora, a potraživanja i sporovi protiv preduzeća navedeni su u posebnom prilogu. U tom prilogu je zaista, kako je dalje obrazložio Apelacioni sud, navedena presuda na osnovu koje su apelanti podnijeli prijedlog za dozvolu izvršenja, ali kao obaveza koju je izvršenik preuzeo za drugotuženog u odnosu na kojeg je istom presudom tužbeni zahtjev pravosnažno odbijen. Usvajajući izvršenikov prigovor, Apelacioni sud je naveo da su prvotuženi (DOO «Bim Galames» Brčko) i drugotuženi (ODP «Bimeks» Brčko) dva zasebna subjekta-pravna lica, a izvršenik je treće pravno lice. S obzirom na to da apelanti nisu dokazali da je izvršenik pravni sljednik prvotuženog, Apelacioni sud je usvojio izvršenikov prigovor na osnovu odredbe člana 48. stav 2. ZIP-a, na način što je postupak izvršenja obustavio i ukinuo sve do tad provedene izvršne radnje.

7. Apelanti smatraju da su im rješenjem Apelacionog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U apelaciji su istakli da izvršna isprava glasi na prvotuženog koji je u to vrijeme postojao ali da je kasnijim promjenama, nakon likvidacije i stečaja prvotuženog, nastao osnov da se kao izvršenik označi novo pravno lice, kako su obrazložili u svom odgovoru na izvršenikov prigovor, dostavljajući Ugovor od 31. oktobra 2005. godine prema kojem se kupac, dakle izvršenik, obavezao da će isplatiti sve obaveze proistekle iz sudskih sporova. Smatraju da je neuvjerljivo obrazloženje Apelacionog suda da apelanti nisu dokazali da je izvršenik preuzeo obavezu prvotuženog, odnosno da je označeni izvršenik novo pravno lice.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. U vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju osporenog rješenja dao detaljne, jasne i precizne razloge zbog kojih je usvojen izvršenikov prigovor i obustavljeno izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju broj 096-0-I-08-004780 od 3. juna 2008. godine. Naime, Apelacioni sud je utvrdio da apelanti kao tražioci izvršenja nisu dokazali da je obaveza iz pravosnažne presude prenesena sa prvotuženog koji je navedenom presudom obavezan na izmirenje obaveze na izvršenika kojeg su označili u prijedlogu za izvršenje i protiv kojeg je prvostepenim rješenjem određeno izvršenje. Dalje je utvrđeno da su prvotuženi i drugotuženi iz pravosnažne presude dva zasebna pravna lica a označeni izvršenik treće pravno lice koje je po osnovu Ugovora od 31. oktobra 2005. godine, čiju je sadržinu Apelacioni sud ocijenio na ročištu, preuzeo obaveze za drugotuženog (u odnosu na koga je tužbeni zahtjev pravosnažno odbijen) a ne prvotuženog iz pravosnažne presude.

12. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3548/08 (R. R., E. S., P. T. i Đ. G.) | Sudska praksa | Aktio