Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3818/08 (E. A., I. K., E. O., J. H., B. B.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3818/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP-3818/08, rješavajući apelaciju Enesa Agića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enesa Agića, Ismeta Kotorića, Elvira Omerovića, Jasmina Hodžića, Behrudina Bašića, Edina Halilovića, Selmana Ibrahimovića, Alije Džanića, Jasmina Kambo, Fuada Džanbegovića, Enesa Omerčića, Mirzeta Plančića, Zikrije Čajića, Osmana Lihića, Mehmeda Vehabovića, Samila Džemo i Mustafe Kapića, podnesena zbog dužine trajanja postupka Kantonalnim sudom u Sarajevu koji je okončan presudom tog suda broj 009-0-Gž-07-003510 od 24. decembra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Enes Agić, Ismet Kotorić, Elvir Omerović, Jasmin Hodžić, Behrudin Bašić, Edin Halilović, Selman Ibrahimović, Alija Džanić, Jasmin Kambo, Fuad Džanbegović, Enes Omerčić, Mirzet Plančić, Zikrija Čajić, Osman Lihić, Mehmed Vehabović, Samil Džemo i Mustafa Kapić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Edhem Mehinović advokat iz Tešnja, podnijeli su 10. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po tužbi apelanata protiv Federacije Bosne i Hercegovine zastupane po Pravobranoilaštvu FBiH (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate plaća i regresa za godišnji odmor.
2. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom broj 065-0-P-06-00 5212 od 26. septembra 2007. godine, obavezao tuženu da apelantima isplati neisplaćene plaće za februar i mart 2001. godine i neisplaćeni regres za godišnji odmor za period od 1999. godine do 2002. godine, u iznosima pobliže označenim u izreci presude, sa kamatom i troškovima postupka.
3. Protiv presude Općinskog suda tužena je blagovremeno izjavila žalbu Kantonalnom sudu.
4. Apelanti su u apelaciji naveli da im je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. U konkretnom slučaju apelanti su podnijeli apelaciju 10. decembra 2008. godine, zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom o žalbi tužene izjavljenoj protiv prvostepene presude kojom je njihov tužbeni zahtjev usvojen. Ustavni sud je prilikom pribavljanja odgovora na apelaciju od Kantonalnog suda 8. januara 2009. godine obaviješten da je taj sud odlučio o žalbi tužene presudom broj 009-0-Gž-07-003510 od 24. decembra 2008. godine na način što je žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena, te je u prilog toj tvrdnji dostavljena navedena presuda. Dakle, razdoblje u kojem Kantonalni sud nije donio odluku, a koje je prema mišljenju apelanta trajalo nerazumno dugo, je razdoblje od jedne godine. U takvim okolnostima prilikom ocjene da li se zaista radilo o periodu koji je trajao nerazumno dugo, Ustavni sud je imao u vidu trajanje postupka kao cjeline, svoju dosadašnju praksu u sličnim predmetima kao i objektivne razloge koje je naveo Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju. Kantonalni sud je istakao da je Općinski sud dostavio cio spis na rješavanje o žalbi tom sudu 27. decembra 2007. godine te da je obzirom na broj neriješenih predmeta na građanskom odjeljenju, predmet na koji se odnosi apelacija riješen za godinu dana, što je po ocjeni tog suda razumno vrijeme.
8. Budući da je predmet po tužbi apelanata okončan u periodu od godinu dana, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju vrijeme od jedne godine dana u postupku o žalbi pred Kantonalnim sudom, ne prelazi granice «razumnosti» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 3160/06, 2216/06 i 1754/07 dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović