Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3859/08 (R. K.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3859/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3859/08, rješavajući apelaciju Ramize Kolar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ramize Kolar podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Kž-08-000201 od 7. oktobra 2008. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 043-0-

K-08-000102 od 17. juna 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ramiza Kolar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Adin M. Buljubašić, advokat iz Zenice, podnijela je 15. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Kž-08-000201 od 7. oktobra 2008. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-K-08-000102 od 17. juna 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 043-0-K-08-000102 od 17. juna 2008. godine apelantici je izrečena uvjetna osuda kojom joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a koja se neće izvršiti ako apelantica u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude ne učini novo krivično djelo. Općinski sud je utvrdio da je apelantica 24. aprila 2007. godine, u Zenici, ispred stana u ulici Velikog sudije Građeše broj 2, koji stan je vlasništvo Almase Muslić (oštećena), nakon verbalnog kontakta sa oštećenom, a koja svađa se odnosila na raspravljanje o vlasništvu na stanu, sa istom razmjenila nekoliko udaraca rukama, a zatim je oštećenu bacila na asfalt iako je bila svjesna da može zadobiti povrede, pa je oštećena od tih udaraca i prilikom pada udarila glavom o asfalt, te na taj način zadobila lake tjelesne ozljede u vidu nagnječenja poglavine desno tjemeno, nagnječenje prednje strane grudnog koša i nagnječenje desnog lakta. Na taj način je, kako je zaključio Općinski sud, apelantica počinila krivično djelo laka tjelesna povreda iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05; u daljnjem tekstu: KZFBiH).

3. U obrazloženju presude je navedeno da je Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) protiv apelantice podnijelo Optužnicu broj KT-II 930/07 od 19. oktobra 2007. godine, koja je u skladu sa članom 290. Zakona o krivičnom postupku FBiH («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 i 53/07; u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) činjenično uređena na glavnom pretresu 17. juna 2008. godine, zbog učinjenog krivičnog djela «laka tjelesna povreda» iz člana 173. stav 1. KZFBiH. Općinski sud je naveo da je optužba u dokaznom postupku izvela dokaze saslušanjem oštećene u svojstvu svjedoka, a u svojstvu svjedoka su saslušani N.R.i N.K, zatim je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. R.S. Osim toga, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju na ime oštećene, izvršen je uvid u izvod iz Kaznene evidencije za apelanticu od 29. oktobra 2007. godine izdat od PU Visoko, izvršen je uvid u popis troškova od 19. oktobra 2007. godine i uvid u rješenje Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda od 24. aprila 2007. godine. Na prijedlog odbrane, saslušan je svjedok S.K, te je izvršen uvid u standardizirani izvještaj PS «Centar» Zenica od 24. jula 2007. godine.

4. Općinski sud je cijeneći izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi odlučio kao u dispozitivu presude iz sljedećih razloga. Naime, po ocjeni suda svjedočenje oštećene je jasno, potpuno i uvjerljivo, a također je potkrijepljeno materijalnim dokazima optužbe, prije svega nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke dr. R.S. i medicinskom dokumentacijom na ime oštećene, a njeno svjedočenje je potkrepljeno iskazom svjedoka N.K. Imajući u vidu navedene okolnosti, Općinski sud je izveo zaključak da je apelantica počinila radnju i prouzrokovala zakonom zabranjenu posljedicu, pobliže opisanu u dispozitivu presude i da je na taj način ostvarila obilježja bića krivičnog djela lake tjelesne ozljede iz člana 173. stav 1. KZFBiH. Naime, sud je ocjenio da iskazi svjedoka S.K. i N.R. nisu od značaja za odlučivanje u ovoj krivičnoj stvari i to iz razloga što je svjedok S.K. saslušan na okolnosti događaja koji nije predmet optužbe, već je isti saslušan na okolnost nečeg što se dešavalo nakon predmetnog događaja i to na ulazu zgrade gdje isti stanuje u ulici Velikog sudije Građeše broj 4, a sam svjedok S.K. je rekao da nije vidio šta se prethodno dešavalo između apelatice (njegove supruge) i oštećene. Što se tiče iskaza svjedokinje N.R, sud je utvrdio da je na glavnom pretresu promjenila svoj iskaz u odnosu na iskaz koji je dala u toku istrage bez davanja objašnjenja zašto je to učinila, te je zaključio da se radi o ne pouzdanom svjedoku kome se ne može vjerovati. Nadalje, sud je ocjenio da standardizirani izvještaj PS «Centar» Zenica nije od značaja za odlučivanje u ovoj krivičnoj stvari jer je evidentirano samo ono što se dešavalo nakon predmetnog događaja na ulazu ispred zgrade gdje stanuje apelantica i njen suprug te svjedok S.K. Općinski sud je ocjenio da je neprihvatljiv stav odbrane apelantice da je Tužilac na glavnom pretresu prilagodio činjnični opis radnje izvršenja krivičnog djela prema utvrđenom činjeničnom stanju, istaknuvši da se ne radi o novoj optužnici, te da sa sigurnošću može izvesti zaključak da je Tužilac u konkretnom slučaju postupio u skladu sa članom 290. ZKPFBiH. Nadalje, sud je ocjenio da je neprihvatljiv i stav odbrane apelantice da u konkretnom slučaju nema krivičnog djela lake tjelesne ozljede iz razloga što nije bilo tragova povrede već je oštećena samo osjetila bol i da se to u suduskoj praksi ne tretira kao krivično djelo lake tjelesne ozljede. Naime, sud je zaključio da ovakva tvrdnja odbrane nije zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju jer je sudski vještak medicinske struke dr. S.R. u svom nalazu i mišljenju jasno naveo da je oštećena od udara glavom od asfalt zadobila nagnječenje poglavine desno tjemeno i da je ta povreda u vidu čvoruge – krvnog podliva, kao i da je oštećena osjećala bol i strah. Općinski sud je zaključio da se radi o jednoj proizvoljnoj i neutemeljenoj tvrdnji odbrane, te je kao takva neprihvatljiva za sud. Također, sud je naveo da nisu osnovani ni navodi i tvrdnje odbrane da je oštećena sa svojim iskazom isključivo usmjerena kako bi mogla ostvariti imovinsko-pravni zahtjev u parnici, obzirom da je svjedočenje oštećene potkrijepljneno materijalnim dokazima optužbe, a iz kojih se sa sigurnošću može vidjeti da je oštećena kritične prilike zadobila lake tjelesne povrede.

5. Općinski sud je zaključio da je apelantica u vrijeme izvršenja krivičnog djela bila krivično odgovorna, odnosno nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi isključivale ili bitno umanjile njezinu uračunljivost, a apelantica je bila svjesna svog djela i htjela je njegovo izvršenje jer je znala da preduzimajući radnju, bliže opisanu u dispozitivu presude, oštećenu može lako tjelesno ozljediti na način kako je to bliže opisano u dispozitivu presude, dakle postupala je sa direktnim umišljajem, te ju je sud stoga oglasio krivom. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne sud je imao u vidu da je za predmetno krivično djelo propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, težinu krivičnog djela i stepen odgovornosti apelantice. Od olakšavajućih okolnosti kod apelantice sud je ocijenio raniju neosuđivanost, da je porodična i da je majka troje djece, dok otežavajuće okolnosti sud nije našao. Imajući u vidu navedne okolnosti, Općinski sud je cijenio da će se i sa izrečenom uvjetnom osudom ostvariti opća i individualna svhra izricanja krivičnih sankcija.

6. Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Kž-08-000201 od 7. oktobra 2008. godine, odbijena je apelanticina žalba i potvrđena prvostepena presuda. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da apelantica prvostepenu presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka. U žalbi je također navedeno da prvostepeni sud nije pravilno i potupno utvrdio činjenično stanje, da je povjerovao iskazu oštećene, a da nije povjerovao iskazima svjedoka S.K. i N.R. Osim toga, sud je naveo da je u žalbi navedeno da postoji sumnja i u pravnu kvalifikaciju krivičnog djela. Pored toga, u žalbi je navedeno da je na glavnom pretresu prije davanja završnih riječi tužilac mijenjao optužnicu i novom optužnicom optužio apelanticu «da je oštećenu uhvatila rukom oko vrata i svojom nogom udarila u njene noge, a zatim je bacila na asfalt», pri čemu je ostala ista pravna kvalifikacija. Kantonalni sud je naveo da je apelantica u žalbi istakla da je nova optužnica morala ići na potvrđivanje i provođenje kompletnog novog postupka, a ne da se spis riješi po ranije potvrđenoj optužnici.

7. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih navoda u smislu člana 321. ZKPFBiH, Kantonalni sud je odlučio kao u izreci presude iz sljedećih razloga. Kantonalni sud je zaključio da su žalbeni navodi apelantice neosnovani kako u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu povreda odredaba krivičnog postupka. Kantonalni sud je zaključio da žalbeni navodi apelantice, koji se odnose na mijenjaje optužnice, nisu osnovani, budući da je Tužilac na glavnom pretresu optužnicu samo stilski dopunio prema utvrđenom činjeničnom stanju, a na osnovu izvedenih dokaza, te da se u konkretnom slučaju ne mijenjaju osnovni elementi bića krivičnog djela lake tjelesne ozljede, već se samo dopunjuje način izvršenja tog krivičnog djela, što ne mijenja bit optužnice. Stoga je sud zaključio da je apelanticina žalba u pogledu postojanja bitne povrede odredaba krivičnog postupka neosnovana. Također, kako je zaključio Kantonalni sud, neosnovano se žalbom ukazuje na to da je činjenično stanje u ovom predmetu pogrešno i nepotpuno utvrđeno. To činjenično stanje je, kako je naveo Kantonalni sud, prvostepeni sud pravilno utvrdio i ono proizlazi iz svih neposredno izvedenih dokaza. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno primijenio Krivični zakon kada je apelanticu proglasio krivom za krivično djelo lake tjelesne ozljede iz člana 173. stav 1.

KZFBiH.

8. Apelantica je navela da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenih prava zasniva na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava i proizvoljnoj ocjeni dokaza. Apelantica smatra da se u konkretnom slučaju radi o novoj optužnici, koja je izmjenjena na glavnom pretresu, te da je ista trebala biti dostavljena sudu na potvrđivanje i da se krivični postupak trebao voditi iznova. Apelantica smatra da je na ovaj način stavljena u nepovoljniji položaj. Po njenom mišljenju redovni sudovi u svojim odlukama nisu na jasan način obrazložili razloge zbog kojih nisu uvažili njene navode, te da odlučne činjenice nisu sa sigurnošću utvrđene.

9. U Zakonu o krivičnom postupku FBiH («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 i 53/07) relevantne odredbe glase:

Član 290.

Izmjena optužbe

Ako tužitelj ocijeni da izvedeni dokazi ukazuju da se činjenično stanje izneseno u optužnici izmijenilo, on može na glavnoj raspravi izmijeniti optužnicu. Radi pripremanja odbrane, glavna se rasprava može odgoditi. U ovom se slučaju optužnica ne potvrđuje.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-

Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. Apelantica smatra da je Tužilaštvo proširilo optužbu, odnosno da se radi o proširenoj ili novoj optužbi, kojom je izmijen činjenični opis radnje izvršenja krivičnog djela, te da je na taj način stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na optužbu.

13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud naveo da je Tužilaštvo podnijelo optužnicu protiv apelantice i optužilo je da je počinila krivično djelo lake tjelesne povrede. Na glavnom pretresu održanom 17. juna 2008. godine Tužilaštvo je na osnovu člana 290. ZKPFBiH, u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem u toku glavnog pretresa izmjenilo optužnicu od 19. oktobra 2007. godine, na način da je prilagođen činjenični opis radnje izvršenja krivičnog djela, ali bez izmjene pravne kvalifikacije i identiteta optužnice. Odgovarajući na žalbene navode u ovom dijelu, Kantonalni sud je naveo da je Tužilac na glavnom pretresu optužnicu samo stilski dopunio prema utvrđenom činjeničnom stanju, a na osnovu izvedenih dokaza, te da se u konkretnom slučaju ne mijanjaju osnovni elementi bića krivičnog djela lake tjelesne ozljede, već se samo dopunjuje način izvršenja tog krivičnog djela, što po mišljenju Kantonalnog suda ne mijanja bit optužnice.

14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je prvostepeni sud presudu donio po izmijenjenoj optužnici koja je u skladu sa članom

290. ZKPFBiH izmijenjena na glavnom pretresu. Po mišljenju Ustavnog suda, kada su izmjenom optužnice na glavnom pretresu, u skladu sa dokazima izvedenim tokom postupka, postojećem činjeničnom stanju dodate izvjesne okolnosti koje se odnose na bliža svojstva predmetnog krivičnog djela koja ga dodatno konkretizuju, a pri tome su ostale nepromijenjene činjenice koje određuju identitet krivičnog djela kao i njegove osnovne elemente, onda takva izmjena optužnice ne zahtijeva novo potvrđivanje kako je propisano relevantnim odredbama člana 290. ZKPFBiH. Stoga, Ustavni sud smatra da Općinski i Kantonalni sud nisu proizvoljno primjenili član 290. ZKPFBiH, jer iz datih obrazloženja zaista proizlazi da je predmetna optužnica, u skladu sa izvedenim dokazima, „stilski“ dopunjena na glavnom pretresu, s tim da su ostali isti osnovni elementi bića krivičnog djela lake tjelesne ozljede te tako nije izmijenjena bit predmetne optužnice. Obraloženja koja su, u pogledu navedenog, dali redovni sudovi nisu proizvoljna, jer takva obrazloženja se zasnivaju na odredbama člana 290. ZKPFBiH i oslanjaju se na dokaze koji su izvedeni tokom glavnog pretresa. Stoga, Ustavni sud odbacuje kao očigledno (prima facie) neosnovane apelanticine navode u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na izmjene predmetne optužnice, te ne vidi ni jedan razlog temeljem koga bi mogao smatrati da je apelantica zbog toga (izmjene optužnice) stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na Tužitelja niti je svoje navode (u tom pravcu) apelantica potkrijepila relevantnim dokazima.

15. U svezi sa ostalim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i procjeni dokaza, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

16. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje presude, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelantica u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da joj na bilo koji način prekršeno pravo na pravično suđenje, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelanticinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ničega što ukazuje na to da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su i ovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3859/08 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio