Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2424/10 (R. M.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2424/10
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, , na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 2424/10, rješavajući zahtjev R. M. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev R. M. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. R. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Travnika, podnio je 17. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 001907 10 U od 15. aprila 2010. godine. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom se zabranjuje Općini Travnik otuđenje, opterećenje i raspolaganje jednosobnim stanom površine 37 m2 u Travniku, ulica Prnjavor broj 14., (u daljnjem tekstu: predmetni stan) vlasništvo preduzeća „Sebešić“ Travnik do okončanja postupka pred Ustavnim sudom po predmetnoj apelaciji.
2. Apelant je 18. jula 2007. godine, Općini Travnik-Općinskom vijeću, po raspisanom oglasu za dodjelu stanova broj 01-1157/07 od 3. jula 2007. godine, podnio zahtjev za dodjelu predmetnog stana.
3. Općina Travnik-Općinsko viječe-Komisija za izradu prijedloga rang liste za dodjelu stanova koji su pripadali privatiziranim preduzećima je na sjednici koja je održana 18. juna 2009. godine donijela Odluku broj 01-1-1-4-321/09 o utvrđivanju liste stanova sa kojima raspolaže Općina Travnik i koji će biti predmetom dodjele po raspisanom oglasu za dodjelu stanova broj 01-1157/07 od 3. jula 2007. godine. Odluka Općine Travnik-Općinskog vijeća-Komisije za izradu prijedloga rang liste za dodjelu stanova koji su pripadali privatiziranim preduzećima od 18. juna 2009. godine stupila je na snagu 26. juna 2009. godine. U navedenoj Odluci je istaknuto da se na utvrđenoj listi stanova privatiziranog preduzeća „Sebešić“ Travnik (na 77. mjestu) nalazi samo jedan stan (ulica M. Šoše broj 28-E, Travnik) na kojem je nosilac stanarskog prava bio S.M.
4. Odlukom Općinskog vijeća Travnik o dodjeli stanova broj 01-1-1-4-552/09 od 2. decembra 2009. godine stan u ul. M. Šoše broj 28-E, Travnik je dodijeljen Z.M., koja se prema odluci tužene broj 01-1-1-4-320/09 od 18. juna 2009. godine ( kojom je usvojena lista stanova koji će biti predmet dodjele), na listi stanova preduzeća «Sebašić» nalazila na prvom mjestu sa ukupno 824 boda, dok se apelant nalazio na drugom mjestu sa 602 boda.
5. Protiv odluke Općinskog vijeća Travnik (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 01-1-1-4-552/09 od 2. decembra 2009. godine, apelant je tužbom pokrenuo upravni spor.
6. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 001907 10 U od 15. aprila 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba.
7. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da se tužbom ne dovodi u pitanje pravilnost bodovanja i rangiranja apelantovog zahtjeva za dodjelu stana, tako ni zahtjeva Z.M., koja se na utvrđenoj bodovnoj listi nalazi ispred apelanta kao i da se tužbom ne osporava pravilnost dodjele stana, u ulici M. Šoše broj 28-E, Travnik, prvorangiranoj Z.M. Pravilnost i zakonitost odluke o dodjeli stanova, kako je dalje istakao Kantonalni sud, apelant osporava iz razloga što smatra da je predmetom dodjele trebao da bude i predmetni stan koji je pripadao privatiziranom preduzeću „Sebešić“ Travnik, s obzirom da se i ovaj stan nalazio na «Pregledu stanova koji će biti predmet dodjele» broj OV-01-02-
367-1/06 koji je utvrdio i donio tuženi 21. oktobra 2008. godine. U tom smislu, kako je dalje naveo Kantonalni sud, apelant smatra da je tuženi nezakonitim postupanjem, svojim jednostranim aktom ovaj stan skinuo sa «Pregleda stanova za dodjelu». Kantonalni sud je dalje naveo da je zahtjev apelanta kojim traži da se poništi osporena Odluka o dodjeli stanova iz razloga što predmetom dodjele nije bio i predmetni stan, neosnovan. Naime, osporenoj Odluci o dodjeli stanova prethodila je Odluka tuženog o utvrđivanju liste stanova koji će biti predmet dodjele broj 01-1-1-4-321/09 od 18. juna 2009. godine i Odluka tuženog o usvajanju konačne rang liste za dodjelu stanova broj 01-1-1-4-
320/09 od 18. juna 2009. godine koja je stupila na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenim novinama Općine Travnik». Navedene odluke predstavljaju pojedinačne konačne upravne akte čiju pravilnost i zakonitost apelant je mogao pobijati pravovremeno podnesenom tužbom u upravnom sporu što je propustio da učini pa su ove Odluke postale pravomoćne i izvršne. Kantonalni sud je zaključio da apelant tužbom protiv Odluke o dodjeli stanova ne može uspješno isticati prigovore koji su usmjereni na pravilnost i zakonitost Odluke o utvrđivanju liste stanova na osnovu koje je izvršena dodjela stanova osporenom Odlukom. U odnosu na navode apelanta da se predmetni stan nalazio na «Pregledu stanova za dodjelu» broj OV-01-02-367-1/06 od 21. oktobra 2008. godine, Kantonalni sud je istakao da se radilo o prijedlogu Pregleda stanova za dodjelu koji je sačinila nadležna Komisija tuženog kao pomoćno tijelo a po kojem prijedlogu je odlučivao i konačnu odluku donio tuženi kao nadležni upravni organ na temelju kojeg je i izvršena dodjela stanova.
8. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je nezadovoljan što je predmetni stan bez ikakvog kriterija «skinut sa liste». Apelant je istakao da je po «Pregledu stanova» izvršio apliciranje za dodjelu predmetnog stana, izloživši se trošku za prikupljanje neophodnih papira. Apelant smatra da je tuženi jednostranim aktom predmetni stan «skinuo» sa pregleda stanova koji su bili predmet dodjele samo da ne bi bio u obavezi da mu ga dodjeli. Apelant je istakao da u preduzeću «Subešić» radi već 27 godina, da je u tom preduzeću radio i njegov otac, da je izdvajao sredstva za stambenu izgradnju a nije ostvario pravo na dodjelu stana te je predložio da mu se dodjeli predmetni stan na koji je konkurisao jer mu to pravo pripada po zakonu. Apelant je predložio donošenje privremene mjere kojom će se tuženom zabraniti «otuđenje, opterećenje i raspolaganje predmetnim stanom-vlasništvo preduzeća «Sebešić» do okončanja postupka pred Ustavnim sudom po podnesenoj apelaciji».
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je ta mjera neophodna u interesu postupka i stranaka u postupku kako je to propisano odredbama člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Iz navoda apelacije isključivo proizilazi da se apelant žali da su osporenom presudom povrijeđena njegova prava na pravično suđenje i pravo na imovinu je predmetni stan bez ikakvog kriterija «skinut sa liste». Stoga Ustavni sud smatra da navodi apelanta o kršenju ustavnih prava ne predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere prema odredbama člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović