Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3819/10 (H. J.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3819/10
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3819/10, rješavajući zahtjev Hedije Jakubović za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Hedije Jakubović za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Hedija Jakubović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Zvornika, koju zastupa punomoćnik Nevzad Jakupović, podnijela je 7. septembra 2010. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu Vrhovni sud) pod brojem Rev-
244/10 kao i zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 1005217 10 i od 8. aprila 2010. godine. Apelantica je 7. oktobra 2010. godine, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio izvršenje rješenja Osnovnog suda tako što bi NLB Razvojnoj banci AD Banja Luka zaplijenio novčana sredstava sa računa Republike Srpske-Ministarstvo finansija-Poreska uprava Banja Luka.
2. Presudom Osnovnog suda broj 83 0 P 001075 08 P od 12. juna 2009. godine, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev apelantice pa je obavezana Republika Srpska-Ministarstvo finansija-Poreska uprava Banja Luka da apelantici na ime naknade zbog neosnovanog korištenja njenih nekretnina-pobliže navedenih u dispozitivu presude u periodu od 30. septembra 1996. godine do 11. aprila 2001. godine isplati iznos od 123.950,47 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 4.442,00 KM. Sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate počev od 30. septembra 1996. godine, apelantica je odbijena
3. Odlučujući o žalbama koje su protiv prvostepene presude izjavili apelantica i Republika Srpska–Ministarstvo finansija-Poreska uprava Banja Luka, Okružni sud u Bijeljinin (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je presudom broj 83 0 P 001075 09 Gž od 18. januara 2010. godine, djelomično uvažio žalbu apelantice i preinačio presudu Osnovnog suda broj 83 0 P 001075 08 P od 12. juna 2009. godine u dosuđujućem dijelu i to u odnosu na kamate i odluku o troškovima tako što je Republika Srpska-Ministarstvo finansija-Poreska uprava Banja Luka obavezana apelantici isplatiti zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos počev od 11. aprila 2001. godine pa do konačne isplate te pored dosuđenih iznosa na ime troškova postupka isplatiti i iznos od 796,00 KM. U preostalom dijelu žalba apelantice je odbijena kao neosnovana a žalba Republike Srpske-Ministarstva finansija-Poreska uprava Banja Luka odbijena je kao neosnovana u cijelosti te je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena.
4. Republika Srpska-Ministarstvo finansija-Poreska uprava Banja Luka izjavila je Vrhovnom sudu 17. februara 2010. godine reviziju protiv presude Okružnog suda broj 83 0 P 001075 09 Gž od 18. januara 2010. godine. Postupak o izjavljenoj reviziji je u toku pred Vrhovnim sudom pod brojem Rev-244/10.
5. U međuvremenu apelantica je 5. februara 2010. godine, Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda broj 83 0 P 00107508 P od 12. juna 2009. godine, protiv Republike Srpske-Ministarstvo finansija-Poreska uprava Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik). U prijedlogu je istakla da joj je izvršenik dužan platiti iznos pobliže naveden u prijedlogu za izvršenje sa kamatom i troškovima postupka i to prijenosom i pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskog računa kod NLB Razvojne banke u Zvorniku te prijenosom zaplijenjenih iznosa na njen transakcijski račun.
6. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju broj 83 0 I 005217 10 I od 8. aprila 2010. godine, dozvolio predloženo izvršenje.
7. Odlučujući o prigovoru koji je protiv rješenja o izvršenju broj 83 0 I 005217 10 I od 8. aprila 2010. godine, izjavio izvršenik Osnovni sud je rješenjem broj 83 0 I 005217 10I od 4. juna 2010. godine, odbio prigovor kao neosnovan i rješenje o izvršenju broj 83 0 I 005217 10 I od 8. aprila 2010. godine, u cijelosti održao na snazi.
8. Osnovni sud je 16. augusta 2010. godine, dostavio rješenje o izvršenju tog suda broj 83 0 I 005217 10 I od 8. aprila 2010. godine NLB Razvojnoj Banci Zvornik kao izvršenikovom dužniku a radi provođenja rješenja o izvršenju.
9. NLB Razvojna banka Zvornik dopisom od 24. augusta 2010. godine obavijestila je Osnovni sud da je rješenje o izvršenju broj 83 0 I 005217 10 I od 8. aprila 2010. godine, proslijedila Ministarstvu finansija obzirom na ograničenja definisana članom 2 Zakona o dopuni Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 64/05) i člana 4 Zakona o trezoru («Službeni glasnik RS» 16/05) po kojima se sa računa javnih prihoda isključivo vrši uplata javnih prihoda i sa njih se ne mogu vršiti nikakve isplate.
10. Osnovni sud je 26. augusta 2010. godine dopis NLB Razvojne banke Zvornik dostavio apelantici radi izjašnjenja.
11. Odlučujući o žalbi koju je protiv rješenja Osnovnog suda broj 83 0 I 005217 10I od 4. juna 2010. godine, izjavio izvršenik, Okružni sud je rješenjem broj 83 0 I 005217 10 Gž od 18. oktobra 2010. godine, žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
12. Osnovni sud je 1. decembra 2010. godine, rješenje o izvršenju broj 83 0 I 005217 10 I od 8. aprila 2010. godine dostavio izvršeniku, radi provođenja rješenja o izvršenju.
13. Apelantica je dopisima od 27. marta i 4.juna 2010. godine kod Osnovnog suda urgirala okončanje izvršnog postupka.
14. Apelantica smatra da su joj povrijeđena prava iz čl. II/3.a), d), e), k) i m) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 5, 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 2. Protokola broj 4. Pored navedenih, apelantica je istakla i povredu prava iz čl. 13, 17. i 18. Evropske konvencije. Apelantica je iznijela tok parničnog i izvršnog postupka pred redovnim sudovima te je istakla da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja sudskog postupka jer je tužbu podnijela 6. aprila 2004. godine i predmet još nije okončan obzirom da se nalazi pred Vrhovnim sudom na rješavanju o izjavljenoj reviziji. Apelantica je istakla da su joj navedena prava također povrijeđena jer Osnovni sud nije izvršio svoje pravosnažno rješenje o izvršenju broj 83 0 I 005217 10 I od 8. aprila 2010. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Apelantica traži od Ustavnog suda da usvoji njenu apelaciju i da utvrdi povredu razumnog roka te da obaveže Osnovni sud da izvrši pravosnažnu odluku.
15. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelantica je predložila da Ustavni sud «iskoristi svoj autoritet» da naloži Osnovnom sudu provođenje rješenja o izvršenju i obaveže NLB Razvojnu banku AD Banja Luka da sa transakcijskog računa izvršenika zaplijeni dosuđeni novčani iznos.
16. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
17. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
18. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Pri tome, Ustavni sud ponavlja da se zahtjev za donošenje privremene mjere ne može zasnivati na činjenicama koje se tiču merituma predmeta. U konkretnom slučaju, apelantica traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu provođenje rješenja o izvršenju i da obaveže NLB Razvojnu banku AD Banja Luka da sa transakcijskog računa izvršenika zaplijeni dosuđeni novčani iznos. Ustavni sud ukazuje da se ovako postavljen apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere u svojoj suštini svodi na donošenje odluke o meritumu predmeta, o kojem Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može odlučivati jer bi u suprotnom prejudicirao ishod odluke o apelaciji. Stoga, imajući u vidu da se apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na činjenicama koje se tiču merituma predmeta, a koje će Ustavni sud razmatrati u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
19. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
20. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović