Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4143/10 (G. R.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4143/10
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine u predmetu broj AP 4143/10, rješavajući zahtjev Gordane Radaković za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Gordane Radaković za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Gordana Radaković (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Rudica, Opšina Novi Grad, podnijela je 23. septembra 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 1 Pr 004940 10 Pžp od 14. septembra 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 076-0-Pr-09-000 249 od 28. juna 2010. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 6. oktobra 2010. godine kojom je postavila zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio provođenje zaštitne mjere do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 076-0-Pr-09-000 249 od 28. juna 2010. godine, donesenim u prekršajnom postupku protiv Ž.R. zbog prekršaja iz 6. stav 3. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i protiv apelantice zbog prekršaja iz člana 6. stav 3. točka 3. istog zakona, prvookrivljenom Ž.R. je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 KM a apelantici je izrečena uslovna osuda kojom joj je utvrđena novčana kazna od 100,00 KM i određeno da se ta kazna neće izvršiti ako apelantica ne učini novi prekršaj u roku od šest mjeseci računajući od dana pravosnažnosti rješenja. Apelantici je takođe u skladu sa članom 14. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici izrečena i zaštitna mjera zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u trajanju od jedne godine. Na osnovu člana 8. Zakona o prekršajima apelantica je obavezana da plati na ime paušala iznos od 150,00 KM. Apelantici je ova mjera izrečena primjenom člana 20. stav 1 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i primjenom člana 13. Zakona o prekršajima, obzirom da je 19. maja 2009. godine u mjestu Gornji Rakani u dvorištu zajedničke kuće nakon prepirke sa bivšim mužem istog pljunula u lice. Sud je provodeći postupak analizirao sve iskaze stranaka i izvedene dokaze smatrajući ih tačnim i vjerodostojnim, jer su dati na uvjerljiv i logičan način. Ocjenom provedenih dokaza, Sud je nesumnjivo utvrdio da se u radnjama pobliže opisanim u izreci prvostepenog rješenja stječu sva bitna obilježja prekršaja iz člana 6. stav 3. tačka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, jer se radi o povredi dostojanstva prvookrivljenog Ž.R. Sud je zaključio da su, uzimajući u obzir da je apelantica uvredama upućenim prema Ž. R. i pljuvanjem prema njemu izazvala predmetni događaj, ispunjeni uslovi iz člana 14. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i da je neophodno izreći zaštitnu mjeru zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja, pa je takva mjera izrečena. Pri izricanju ove mjere sud je cijenio nespornim da apelanica i Ž. R. nisu u dobrim odnosima, da su zbog istih prekršaja već vođeni prekršajni postupci pred Osnovnim sudom i da je iz tih razloga neophodno izreći navedenu zaštitnu mjeru prema apelantici, cijeneći i to da je takva mjera izrečena pravosnažnim rješenjem i Ž. R. o čemu je dato obrazloženje u navedenom rješenju. I konačno, cijeneći posebno imovinske prilike apelantice i stepen njene prekršajne odgovornosti, Osnovni sud je našao da su stekli uslovi iz člana 13. Zakona o prekršajima za izricanje uslovne osude prema apelantici, jer se i takvom mjerom može ostvariti svrha kažnjavanja.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 11 1 Pr 004940 10 Pžp od 14. septembra 2010. godine, odbijena je žalba apelantice i prvostepeno rješenje potvrđeno. Navedeno je da je apelantica pobijala prvostepeno rješenje zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede Zakona o prekršajima, posebno isticanjem zastare vođenja prekršajnog postupka. Okružni sud je utvrdio da žalbeni navodi apelantice u pogledu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nemaju osnova iz razloga što po Zakonu o prekršajima taj žalbeni osnov nije dozvoljen. Nadalje, kako je naveo Okružni sud, kod izricanja uslovne osude apelantici prvostepeni sud nije pogrešno primjenio odredbe Zakona o prekršajima niti povrijedio propise o istom. Isto tako, sud je utvrdio da nije nastupila zastara u konkretnom postupku koja nastaje tek 19. maja 2011. godine. Okružni sud je zaključio da je izrečena uslovna osuda prema apelantici adekvatna težini počinjenog prekršaja kao i zaštitna mjera koja je izrečena. Najzad, kako žalbenim navodima apelantice nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja, to je žalba kao neosnovana odbijena temeljem člana 67. Zakona o prekršajima RS a prvostepeno rješenje potvrđeno.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da je vidljivo da je prvostepeni sud načinio proceduralne i materijalne povrede propisa i da je svoju odluku zasnovao na iskazu svjedoka koji je imao interesa da daje krivu izjavu u cilju u cilju zaštite stranke Ž. R. Drugostepeni sud nije uopšte raspravljao po navodima žalbe, već je prvostepeno rješenje jednostavno potvrdio. Stranka Ž. R. jednostavno je više puta nanosila fizičke ozljede apelantici i zbog toga kažnjavana od strane suda. Zbog povezanosti sa policijom prijave protiv njega koje je podnosila apelantica, kako navodi u apelaciji, su „završavale u ladici“. Apelantica traži da Ustavni sudu usvoji apelaciju i ukine osporena rješenja.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Apelantica traži donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo provođenje izrečene zaštitne mjere, ali osim paušalnih navoda u apelaciji i nezadovoljstva rješenjima Okružnog i Osnovnog suda, nije dala uvjerljivo obrazloženje svog zahtjeva, niti je dostavila bilo kakav dokaz ili činjenicu iz kojih bi se moglo kao vjerovatno zaključiti da bi apelantica zaista i pretrpila bilo kakvu štetu izvršenjem zaštitne mjere. Pored toga, Ustavni sud zapaža da apelantica u prilog zahtjeva za donošenje privremene mjere ne nudi posebno obrazloženje ili dokaze, pa proizilazi da apelantica smatra da navodi o kršenju prava na pravično suđenje na koje je u apelaciji ukazala, a koje pravo se tiče merituma predmeta, predstavljaju dovoljan osnov za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelantica nije ponudila argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan.
8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović