Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3097/08 (S. S.)
Odluka donesena 15. 09. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Bračna stečevina
- Protek roka
- Dioba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3097/08
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3097/08, rješavajući apelaciju Svjetlane Savić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. tačke 1. i 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija
Zlatko Knežević, sudijana sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Svjetlane Savić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku u postupku izvršenja pravosnažne presude u postupku koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 I 033241 08 I. Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 71 0 I 033241 08 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da Svjetlani Savić, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Svjetlane Savić podnesena zbog dužine parničnog postupka koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-562/05 od 22. novembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Svjetlana Savić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 29. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne presude u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-06-002118 (novi broj 71 0 I 033241 08 I), te zbog dužine «parničnog postupka u predmetu Osnovnog suda broj P-
442/95». Apelantica je 27. augusta i 22. novembra 2010. godine dopunila apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 30. decembra 2008. godine i 3. februara 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 29. januara i 16. marta 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantici 24. juna 2009. godine.
5. Također, od Osnovnog suda je 28. marta 2011. godine zatražena informacija o trenutnoj fazi predmetnog postupka, a 14. juna 2011. godine spis na uvid, koje je Osnovni sud dostavio 14. aprila i 4. jula 2011. godine. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak
7. Osnovni sud je, odlučujući povodom apelanticine tužbe protiv tuženog Željka Jokića (u daljnjem tekstu: tuženi ili izvršenik), radi utvrđenja udjela u bračnoj imovini, nakon provedenog postupka donio Presudu broj P-I-422/95 od 6. septembra 2001. godine. Tom presudom je utvrđeno da je apelantica, po osnovu sticanja bračne tečevine, suvlasnik sa ½ dijela pokretnih stvari pojedinačno navedenih u izreci presude. Dalje je utvrđeno da je apelantica suvlasnik sa 1/3 dijela na stambeno-porodičnoj zgradi u Slatini, izgrađenoj na parceli označenoj kao k.č. broj 241, zv. «Kućište», upisanoj u p.l. broj 896. k.o. Slatina (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina). Ostatak apelanticinog tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku između dosuđenog i zahtijevanog dijela prava vlasništva odbijen je kao neosnovan.
8. Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) donio je Presudu broj Gž-
16/02 od 26. novembra 2004. godine. Navedenom presudom Okružni sud je uvažio apelanticinu žalbu i preinačio prvostepenu presudu u dijelu kojim je odlučeno o apelanticinom suvlasničkom dijelu u spornoj nekretnini, te utvrdio da apelantici, po osnovu sticanja u bračnoj tečevini, pripada ½ suvlasničkog udjela. Osim toga, tuženi je obavezan da apelantici naknadi troškove spora u iznosu od 6.000,00 KM.
9. Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu Vrhovni sud), odlučujući o reviziji tuženog protiv Presude Okružnog suda broj Gž-16/02 od 26. novembra 2004. godine, donio je Presudu broj Rev-526/05 od 22. novembra 2006. godine kojom je reviziju odbio. Izvršni postupak
10. Apelantica je 8. aprila 2005. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje presude Osnovnog suda i Okružnog suda. Rješenjem o izvršenju broj I-809/05 od 3. maja 2005. godine (u daljnjem tekstu: rješenje o izvršenju) Osnovni sud je odredio predloženo izvršenje civilnom diobom sporne nekretnine i to zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnine kao cjeline i namirenjem [apelantice] iz iznosa dobijenog prodajom, razmjerno suvlasničkom udjelu. Stavom drugim izreke rješenja o izvršenju naloženo je nadležnom zemljišnoknjižnom uredu i katastru da izvrše zabilježbu predmetnog spora. Dalje je sud odredio da će se, nakon izvršnosti rješenja o izvršenju, odrediti vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti sporne nekretnine, te da se, radi namirenja troškova izvršenja, prema izvršeniku određuje izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari do apelanticinog potpunog namirenja.
11. Protiv donesenog rješenja izvršenik je izjavio prigovor 19. maja 2005. godine, a apelantica je 1. juna 2005. godine dostavila odgovor na prigovor, pa je potom podneskom od 11. jula 2005. godine urgirala da Osnovni sud što prije riješi o izvršenikovom prigovoru.
12. Osnovni sud je 4. oktobra 2005. godine donio Rješenje broj I-809/05 kojim se izvršenikov prigovor odbija, te rješenje o izvršenju u cijelosti održava na snazi.
13. Izvršenik je 18. oktobra 2005. godine Osnovnom sudu dostavio prijedlog za spajanje postupaka koji se vode pod br. I-129/95 i I-809/05. U prijedlogu je navedeno da se radi o «istoj pravnoj stvari te da izvršenik moli sud da po službenoj dužnosti izvrši spajanje postupaka». Osim toga, izvršenik je navedenog datuma Okružnom sudu izjavio žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda broj I-809/05 od 4. oktobra 2005. godine.
14. Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-Gž-06-000 136 od 28. aprila 2006. godine uvažio izvršenikovu žalbu, ukinuo ožalbeno rješenje i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da Osnovni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo jer nije mogao odmah usvojiti apelanticin prijedlog za civilnu diobu sporne nekretnine, odnosno dok se prema ocjeni stručnjaka i vještaka ne utvrdi da se fizička dioba ne može izvršiti bez remećenja suštine stvari. Navedeno je da se utvrđena nepravilnost ne može otkloniti održavanjem rasprave pred Okružnim sudom, zbog čega je predmet 18. maja 2006. godine vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak radi otklanjanja navedenih nedostataka.
15. U ponovnom postupku, Osnovni sud je 8. septembra 2006. godine održao ročište na kojem stranke nisu postigle saglasnost oko diobe sporne nekretnine. S obzirom na to, sud je odredio da će se provesti vještačenje putem vještaka građevinske struke, radi utvrđivanja mogućnosti fizičke diobe sporne nekretnine. Osim toga, sud je odredio da je potrebno da vještak, ukoliko utvrdi da fizička dioba sporne nekretnine nije moguća, izvrši procjenu vrijednosti sporne nekretnine i sudu dostavi nalaz i mišljenje. Nakon što je apelantica predujmila troškove vještačenja, o čemu je 11. septembra 2006. godine dostavila dokaz, Osnovni sud je Zaključkom broj 071-0-I-06-002 118 od 3. novembra 2006. godine odredio vještačenje u konkretnoj izvršnoj stvari.
16. Određeni vještak je, nakon izlaska na lice mjesta, 17. novembra 2006. godine uradio nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio da se sporna nekretnina ne može fizički podijeliti na dva jednaka dijela, niti po vertikali, niti po horizontali. Osim toga, vještak je procijenio da je tržišna vrijednost sporne nekretnine 129.570,00 KM. Nalaz vještaka od 17. novembra 2006. godine sud je dostavio apelantici 23. novembra 2006. godine. Također je dostavio i propratni akt u kojem se od nje traži da sudu dostavi prijedlog za daljnji tok postupka. Apelantica je podneskom od 8. decembra 2006. godine obavijestila sud da je njen punomoćnik privremeno odsutan zbog objektivnih okolnosti.
17. Izvršenik je 15. decembra 2006. godine sudu dostavio prijedlog za daljnje vođenje postupka. Izvršenik je u navedenom prijedlogu istakao da je nakon razvoda braka između apelantice i njega njihovo tada malodobno dijete povjereno njemu na odgoj i čuvanje, zatim da je apelantica na ime plaćanja alimentacije dužna njihovom zajedničkom djetetu iznos od 40.071,73 KM, te da ta obaveza treba da bude izvršena prije civilne diobe. Osim toga, izvršenik je prigovorio i nalazu i mišljenju vještaka, te zatražio dodatno vještačenje. Također je istakao da je moguć i «dogovorni sporazum među strankama».
18. Apelantica je podneskom od 10. januara 2007. godine zatražila nastavak postupka i održavanje ročišta radi postizanja sporazuma o načinu diobe.
19. Osnovni sud je održao ročište 31. januara 2007. godine. Na tom ročištu sud je odbio prijedlog punomoćnika apelanticine kćerke da zastane sa spornim postupkom do okončanja postupka koji se vodi pred istim sudom povodom potraživanja zakonskog izdržavanja. Sud je, također, naložio vještaku građevinske struke da dopuni nalaz i mišljenje u pogledu eventualne sanacije predmetne nekretnine nakon razvoda braka stranaka u postupku.
20. Apelantica je 1. februara 2007. godine Osnovnom sudu dostavila podnesak u kojem je iznijela primjedbe na postupanje suda sa ročišta održanog 31. januara 2007. godine. Osim toga, apelantica je podneskom od 26. februara 2007. godine urgirala okončanje postupka. Nakon toga je 29. marta 2007. godine Osnovnom sudu dostavila prigovor na dopunski nalaz vještaka uz prijedlog da sud održi ročište na koje treba da bude pozvan vještak radi otklanjanja «nedostataka iz dopune nalaza».
21. Osnovni sud je donio Rješenje broj 071-0-I-06-002118 od 6. juna 2007. godine. Tim rješenjem sud je odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor na rješenje o izvršenju (broj I-809/05 od 3. maja 2005. godine), te je rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi navodeći da prigovore koji se tiču izdržavanja djeteta sud nije mogao prihvatiti jer nisu predmet konkretnog izvršnog postupka. Također je navedeno da je izvršenik ostale prigovore mogao isticati u parničnom postupku budući da izvršni sud nije ovlašten da mijenja izvršnu ispravu već samo sud koji ju je donio.
22. Izvršenik je na doneseno rješenje izjavio žalbu 20. juna 2007. godine, te je Osnovni sud kompletan predmet proslijedio Okružnom sudu 9. oktobra 2007. godine.
23. Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Gž-07-001796 od 10. januara 2008. godine kojim je odbio izvršenikovu žalbu i potvrdio Rješenje Osnovnog suda broj 071-0-I-06-002118 od 6. juna 2007. godine. Predmetni spis je vraćen Osnovnom sudu 5. februara 2008. godine.
24. Osnovni sud je donio Zaključak o prodaji sporne nekretnine broj 071-0-I-06-002118 od 21. aprila 2008. godine. Zaključkom je određeno da će se prvo ročište za prodaju sporne nekretnine putem usmenog javnog nadmetanja održati 30. maja 2008. godine. Osim toga, u Zaključku je navedeno da je vrijednost sporne nekretnine (na dan procjene 17. novembra 2006. godine) 129.570,00 KM.
25. Osnovni sud je odložio ročište od 30. maja 2008. godine nakon što je izvršenik izjavio da je moguć eventualni dogovor oko prebijanja duga, te je molio da sud odloži ročište. Osim toga, u zapisniku je konstatirano da se «zbog odlaska sudije na drugi referat» ročište odlaže na neodređeno vrijeme.
26. Apelantica je podneskom od 2. juna 2008. godine urgirala zakazivanje ročišta za prodaju spornih nekretnina.
27. Nakon toga, 4. septembra 2008. godine, sud je ponovno donio Zaključak o prodaji sporne nekretnine broj IP-2118/06. Navedenim zaključkom je određeno da će se prvo ročište za prodaju sporne nekretnine putem usmenog javnog nadmetanja održati 9. oktobra 2008. godine.
28. Apelanticin punomoćnik je podneskom od 3. oktobra 2008. godine tražio odgodu ročišta zbog spriječenosti da prisustvuje ročištu.
29. Apelantica je 29. decembra 2008. godine i 7. maja 2009. godine urgirala da sud zakaže ročište za prodaju sporne nekretnine.
30. Osnovni sud je 23. septembra 2009. godine donio Zaključak o prodaji sporne nekretnine broj 71 0 i 033241 08 I. Određeno je da će se prvo [treći put] ročište za prodaju sporne nekretnine putem usmenog javnog nadmetanja održati 11. novembra 2009. godine. Zakazano ročište sud nije održao jer je utvrdio da u spisu nedostaje dostavnica o isticanju zaključka o prodaji sporne nekretnine na oglasnoj ploči suda u trajanju od 30 dana, te zbog toga što nije obaviještena nadležna imovinskopravna služba Laktaši. Sud je odredio da će se naredno ročište zakazati u periodu od 30 dana.
31. Nakon toga je Osnovni sud 9. decembra 2009. godine donio Zaključak o prodaji sporne nekretnine broj 71 0 I 033241 08 I kojim je odredio da će se prvo [četvrti put] ročište za prodaju sporne nekretnine putem usmenog javnog nadmetanja održati 29. januara 2010. godine.
32. Apelantica se podneskom od 29. januara 2010. godine prijavila za učešće u javnom nadmetanju za kupovinu spornih nekretnina.
33. Na ročištu za prodaju sporne nekretnine apelantica je, kao jedini ponuđač, kupila predmetnu nekretninu za iznos od 65.000,00 KM. Sud je odredio da će o navedenoj prodaji donijeti zaključak koji će se objaviti na oglasnoj ploči suda. Osim toga, sud je naložio apelantici da u roku od 30 dana od dana objave zaključka o prodaji uplati ponuđeni iznos, s tim da se on umanji za ½ dijela računajući svoje vlasništvo od ½ na navedenoj nekretnini.
34. Osnovni sud je 8. februara 2010. godine donio Zaključak broj 71 0 I 033241 08 I kojim se apelantici prodaju sporne nekretnine.
35. Apelantica je 6. marta 2010. godine na depozit suda uplatila iznos od 32.500,00 KM na ime kupoprodajne cijene i o tome obavijestila sud. Također je tražila da se donese rješenje o dosudi kupljene nekretnine kao i rješenje o troškovima postupka.
36. Osnovni sud je 19. aprila 2010. godine donio rješenje o dosudi sporne nekretnine apelantici. Stavom drugim donesenog rješenja određeno je da se sporna nekretnina predaje apelantici. Stavom trećim izreke rješenja naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu da upiše pravo vlasništva na spornoj nekretnini u apelanticinu korist.
37. Protiv rješenja o dosudi sporne nekretnine od 19. aprila 2010. godine izvršenik je 29. aprila 2010. godine izjavio žalbu.
38. U međuvremenu, apelantica je 29. aprila 2010. godine Osnovnom sudu dostavila zahtjev za iseljenje izvršenika. Potom je 20. maja 2010. godine tražila da sud donese rješenje o troškovima postupka i da izvršeniku dostavi kupoprodajnu cijenu.
39. Apelantica je 8. juna 2010. godine tražila da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka povodom pravosnažne presude (duže od pet godina), primi predsjednik Osnovnog suda. Osnovni sud je 14. juna 2010. godine predmetni spis dostavio Okružnom sudu radi rješavanja povodom izvršenikove žalbe.
40. U međuvremenu, 31. maja i 10. decembra 2010. godine i 9. februara 2011. godine, postupajući povodom apelanticinog zahtjeva, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH je Osnovnom sudu uputila zahtjev za dostavljanje informacija o postupanju u predmetu.
41. Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 033241 10 Gž od 26. augusta 2010. godine kojim je odbio izvršenikovu žalbu i potvrdio Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 033241 08 I od 10. aprila 2010. godine (rješenje o dosudi spornih nekretnina).
42. Predmetni spis je 16. septembra 2010. godine dostavljen Osnovnom sudu.
43. Nakon toga, apelantica je podnescima od 23. septembra 2010. godine i 8. marta 2011. godine tražila da sud donese rješenje o troškovima izvršnog postupka, te rješenje o izvršenikovom iseljenju.
44. Osnovni sud je donio Zaključak broj 71 0 I 033241 08 I od 19. juna 2011. godine kojim je odredio da će se 31. augusta 2011. godine, uz asistenciju sudske policije, provesti rješenje o dosudi od 19. aprila 2010. godine tako što će se sporna nekretnina predati apelantici u posjed.
45. Iz podneska koji je apelantica 2. septembra 2011. godine dostavila Ustavnom sudu proizlazi da je Osnovni sud predaju u posjed sporne nekretnine apelantici, zakazanu za 31. august 2011. godine, odložio na neodređeno vrijeme.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
46. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da apelaciju podnosi «zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj P-
442/95 kao i u izvršnom predmetu istog suda broj I071-0-06-002118 koji se još uvijek vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci» budući da ni nakon više od 13 godina nije okončan proces podjele bračne imovine. Dalje, apelantica navodi da je postupak izvršenja pravosnažne presude pokrenut 2005. godine, a presuda još nije izvršena, odnosno «rješenje nije izvršeno, tj. apelantica nije naplatila svoje potraživanje». Apelantica traži da joj se odredi naknada nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM kao vid satisfakcije zbog dugotrajnog vođenja postupka i iznos od 1.000,00 KM za troškove sastava apelacije. U dopunama apelacije od 27. augusta i 22. novembra 2010. godine apelantica je navela koje je radnje sud preduzimao nakon podnošenja apelacije, te da Osnovni sud nastavlja da krši njena ljudska prava.
b) Odgovor na apelaciju
47. Osnovni sud (parnično odjeljenje) je u odgovoru na apelaciju od 22. januara 2009. godine naveo da je predmetni spis, nakon što su parnične stranke primile Presudu Vrhovnog suda broj Rev-526/05 od 22. novembra 2006. godine, «21. februara 2007. godine arhiviran». Osnovni sud (izvršno odjeljenje) je u odgovoru od 16. marta 2009. godine naveo da je sudija koji je zadužen sa predmetom raspoređen na izvršno odjeljenje 7. septembra 2008. godine i da je predmet odmah uzeo u rad. Osim toga, navedeno je da je apelantica tražila odgodu ročišta koje je bilo zakazano za 9. oktobar 2008. godine. Dalje je istaknuto da je sudija koji je radio predmetni spis zadužen sa oko 2000 predmeta, što otežava brzinu provođenja rješenja. Osnovni sud je 14. aprila 2011. godine obavijestio Ustavni sud da će u «naredna dva do tri mjeseca biti provedena radnja uvođenja [apelantice] u posjed nekretnine». Također, navedeno je da je, s obzirom na broj predmeta sa kojim je zadužen sudija (dvije hiljade), «relativno brzo okončan ovaj izvršni postupak».
V.Relevantni propisi
48. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav 1. (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 68.
Izvršenje na nepokretnosti sprovodi se zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.
Član 93. stav 1.
1. Nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu (rješenje o dosudi).
Član 110.
Prodajom nepokretnosti izvršenik gubi pravo posjeda nepokretnosti i dužan ju je predati kupcu odmah nakon dostavljanja rješenja o dosudi nepokretnosti, ako zakonom ili u sporazumu s kupcem nije drugačije određeno.
Član 111. stav 1. (1) Nakon što donese rješenje o dosudi nepokretnosti, sud će, na zahtjev kupca naložiti zaključkom da se nepokretnost isprazni i preda kupcu.
VI.Dopustivost
49. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
50. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na dužinu parničnog postupka
Član 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda u relevantnom dijelu glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; […]
51. Vezano za apelanticine navode o povredi prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja parničnog postupka, Ustavni sud, prije svega, treba utvrditi da li je apelantica u roku od 60 dana podnijela apelaciju protiv konačne odluke, odnosno Presude Vrhovnog suda broj Rev-526/05 od 22. novembra 2006. godine, kako to predviđa član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u odgovoru od 22. januara 2009. godine naveo da je, nakon što su parnične stranke primile presudu Vrhovnog suda, 21. februara 2007. godine predmetni spis arhivirao. Imajući u vidu da je protiv Presude Vrhovnog suda broj Rev-526/05 od 22. novembra 2006. godine apelacija podnesena 29. septembra 2008. godine, a da iz navedenog slijedi da je apelantica presudu Vrhovnog suda morala primiti prije 21. februara 2007. godine, proizlazi da je u dijelu koji se odnosi na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom parničnom postupku apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
52. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je, u ovom dijelu, odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Dopustivost u odnosu na trajanje izvršenja pravosnažne presude
53. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
54. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude nerazumno dugo traje, odnosno da se odluka ne donosi u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
55. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
56. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog trajanja izvršenja pravosnažne presude.
Pravo na pravično suđenje
57. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
58. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, «izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja, u smislu člana 6. Evropske konvencije» (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05; i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud je mišljenja da apelantica u ovom slučaju uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
59. Ustavni sud, također, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
a) Relevantni principi
60. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
61. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaj 1997-IV).
62. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
63. Predmetni izvršni postupak pokrenut je 8. aprila 2005. godine kada je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje. Prema dokazima iz spisa koji su dostavljeni Ustavnom sudu, postupak u predmetu pred Osnovnim sudom je još u toku. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelanticinog prijedloga za izvršenje pravosnažne i izvršne presude traje duže od šest godina i još nije okončan.
c) Analiza postupka
64. Ocjenjujući faktor složenosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da se složenost postupka mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba da izvede i procijeni u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju, sud je trebao izvršiti diobu sporne nekretnine na način predviđen relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Ustavni sud uočava da se, imajući u vidu cjelokupno stanje dokaza u konkretnom predmetu, te činjenicu da je bilo potrebno da se izvrši civilna dioba, odnosno prodaja sporne nekretnine koja zahtijeva preduzimanje čitavog niza radnji taksativno navedenih u relevantnim odredbama ZIP-a (član 220. i u vezi s tim odredbe koje reguliraju postupak izvršenja na nekretninama), konkretni predmet može smatrati relativno složenim predmetom.
65. Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica više puta (deset) urgirala hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 11. jula 2005. godine, 10. januara i 26. februara 2007. godine, 2. juna i 29. decembra 2008. godine, 7. maja 2009. godine, 20. maja, 8. juna i 23. septembra 2010. godine i 8. marta 2011. godine), te da se u njeno ime Osnovnom sudu u tri navrata obraćala i Institucija ombudsmena za BiH. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelantica u ostavljenim rokovima postupala prema rješenjima suda (uplata predujma za vještačenje, podnošenje prijedloga za daljnje postupanje, uplata kupoprodajne cijene). Prema mišljenju Ustavnog suda, činjenica da je apelantica jednom (3. oktobra 2008. godine) tražila odgodu ročišta nije utjecala na ovoliko trajanje postupka. Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini predmetnog postupka.
66. S druge strane, budući da se predmetni izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj normi ubraja u kategoriju hitnih, Ustavni sud je na osnovu dokaza iz spisa utvrdio da je Osnovni sud nakon otprilike mjesec dana od dana prijema prijedloga za civilnu diobu sporne nekretnine, 3. maja 2005. godine, dopustio predloženo izvršenje, mada nije prije usvajanja prijedloga utvrdio da li postoji eventualni dogovor stranaka oko podjele ili mogućnost fizičke diobe sporne nekretnine, zbog kojeg propusta je Okružni sud rješenjem od 28. aprila 2006. godine predmet vratio na ponovni postupak. Nakon vraćanja predmeta na ponovni postupak, Osnovni sud je nakon više od četiri mjeseca, održavanjem ročišta 8. septembra 2006. godine, započeo postupak u skladu sa uputstvima Okružnog suda, a 6. juna 2007. godine je donio rješenje kojim se rješenje o izvršenju održava na snazi. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud pravio velike vremenske razmake između pojedinih radnji koje je preduzimao, osobito u periodu određivanja prvog ročišta za prodaju sporne nekretnine koje je zakazivao četiri puta. S druge strane, Ustavni sud uočava da je Okružni sud, koji je u konkretnom slučaju rješavao u tri navrata, u relativno kratkim rokovima odlučivao o izvršenikovim žalbama, te zaključuje da postupanje Okružnog suda nije u znatnoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja predmetnog postupka.
67. Ustavni sud uočava da je Osnovnom sudu opravdanje u konkretnom slučaju to što je apelantica jedne prilike tražila odgodu ročišta za prodaju i velik broj predmeta sa kojim je zadužen sudija. Međutim, Ustavni sud smatra da se navedeno opravdanje ne može prihvatiti. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Ustavni sud, također, smatra neosnovanim tvrdnje Osnovnog suda da je «relativno brzo okončan ovaj izvršni postupak», budući da se, prema odredbi člana 64. ZIP-a, postupak izvršenja smatra «završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja», a nesporno je da u konkretnom slučaju Osnovni sud nije donio navedene odluke niti je proveo izvršnu radnju jer iz činjenica spisa proizlazi da apelanticu tek treba uvesti u posjed dosuđenih nekretnina.
68. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog izvršnog postupka, koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, a priori nerazumna i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud nije pronašao te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka, koji do donošenja odluke o apelaciji traje duže od šest godina, ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Kompenzacija
69. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
70. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak izvršenja povodom apelanticinog prijedloga pokrenut 8. aprila 2005. godine, zatim činjenicu da još nije pravosnažno okončan, te da je izvršni postupak hitne prirode, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantici treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznosi 1.800,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Zahtjev za troškove apelacije
71. U pogledu apelanticinog zahtjeva da joj Ustavni sud dosudi troškove nastale podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da troškove sastavljanja apelacije snose isključivo apelanti. VIII.Zaključak
72. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak izvršenja pravosnažne presude pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje duže od šest godina, te kada se takvo neopravdano trajanje postupka može u cijelosti pripisati ponašanju nadležnog suda koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.
73. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
74. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović