Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3080/11 (Skupština Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 23. 09. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević, Tudor Pantiru, Constance Grewe, Margarita Caca-Nikolovska

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3080/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić, Constance Grewe i Seada Palavrić i sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić, Mirsad Ćeman, Margarita Caca-Nikolovska i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. septembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3080/11, rješavajući apelaciju Skupštine Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Skupštine Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0- OUS-11-000003 od 20. juna 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Skupština Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant) koju zastupa Esad Atić predsjednik Skupštine, podnijela je 29. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-OUS-11-000003 od 20. juna 2011. godine.

2. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na slijedeći način.

3. Rješenjem Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-2-07-8-488/10 od 27. januara 2011. godine utvrđeno je postojanje sukoba interesa kod Dragana Pajića, gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) te mu je izrečena sankcija nepodobnosti kandidovanja za bilo koju funkciju izabranog zvaničnika, nosioca izvršne funkcije ili savjetnika u periodu od četiri godine nakon počinjenog prekršaja. tj. od 31. decembra 2010. godine kao i novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM.

4. CIK je, 28. marta 2011. godine dostavila navedeno rješenje Skupštini Brčko Distrikta na daljnje postupanje.

5. Skupština Brčko Distrikta je, 19. maja 2011. godine donijela Odluku o razrješenju Gradonačelnika Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Odluka o razrješenju Gradonačelnika) broj 01- 02-402/11 kojom se Dragan Pajić razrješava dužnosti gradonačelnika Brčko Distrikta .

6. Apelacioni sud je u postupku ocjene usklađenosti Odluke o razrješenju gradonačelnika broj 01-02-402/11 od 19. maja 2011. godine sa Statutom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Statut), donio presudu broj 097-0-OUS-11-000003 od 20. juna 20011. godine kojom je utvrdio da Odluka o razrješenju Gradonačelnika nije u saglasnosti sa Statutom i da prestaje da važi od dana objavljivanja ove presude u Službenom glasniku Brčko Distrikta. U stavu dva presude utvrđeno je da se prijedlog za obustavu izvršenja Odluke o razrješenju, odbacuje.

7. U obrazloženju presude Apelacioni sud je naveo da je pet poimenično navedenih lica podnijelo inicijativu Apelacionom sudu a dopredsjednik Skupštine Brčko Distrikta prijedlog za pokretanje postupka ocjene usklađenosti Odluke o razrješenju Gradonačelnika sa Statutom s tim da je dogradonačelnik tražio i obustavu izvršenja navedene Odluke. Navedeno je da se u prijedlogu i inicijativi navodi da je procedura razrješenja pokrenuta na prijedlog samo jednog zastupnika Skupštine Brčko Distrikta što je suprotno članu 59. Statuta, prema kojem se procedura može pokrenuti samo na prijedlog najmanje pet zastupnika, te je navedeno da je donošenju (glasanju) osporene odluke bilo prisutno sedamnaest zastupnika što je u suprotnosti sa članom 33. stav 2. i članom 33a. Statuta. Vezano za nadležnost suda za postupanje u predmetu Apelacioni sud je naveo da je članom 2. tačka a. Zakona o postupku ocjene usklađenosti pravnih akata Brčko Distrikta propisano da je „Apelacioni sud Distrikta nadležan da ocijeni da li je bilo koji zakon Distrikta, podzakonski akt ili bilo koji drugi pravni akt bilo koje institucije Distrikta u skladu sa Statutom“. S tim u vezi, Apelacioni sud je naveo da osporena Odluka o razrješenju svakako ima status pravnog akta, jer je akt koji je donesen od strane zakonodavnog tijela, a prilikom sprovođenja odredbi Statuta i zakona. Apelacioni sud je također naveo da s obzirom da se vrsta pravnih akata ovakve prirode ne može osporavati u redovnim sudskim postupcima (upravni spor, radni spor pokrenut od strane gradonačelnika i slično) upravo je ovaj postupak način za sudsku ocjenu pravne valjanosti osporene Odluke.

8. Apelacioni sud je nadalje naveo da je članom 33. stav 1. tačka d. Statuta propisano da Skupština donosi odluke tropetinskom većinom glasova zastupnika koji su prisutni i glasaju u slučajevima kada se odluke tiču izbora i razrješenja svih osoba koje bira Skupština u skladu sa Statutom i zakonom, izuzev člana 29. (predsjednik i potpredsjednik Skupštine) i člana 57. (Gradonačelnik) Statuta, dok je stavom 2. tačka b. navedene odredbe Statuta propisano da Skupština donosi odluke tropetinskom većinom glasova od ukupnog broja izabranih zastupnika u slučajevima kada se odluke tiču razrješenja sa dužnosti gradonačelnika u skladu sa članom 59. stav 1. Statuta, a članom 59. stav 1. je propisano da gradonačelnik može biti razriješen od strane Skupštine prije isteka mandata u skladu sa članom 33. stav 2. Statuta samo iz opravdanih razloga, a nakon prijedloga najmanje pet zastupnika.

9. S obzirom na navedeno, Apelacioni sud je nakon provedenog postupka zaključio da Inicijativa za donošenje osporene Odluke o razrješenju gradonačelnika nije pokrenuta u skladu sa članom 59. stav 1. Statuta, odnosno na prijedlog pet (5) zastupnika. Apelacioni sud je također naveo da Odluka o razrješenju nije izglasana (usvojena) u skladu sa članom 33. stav 2. Statuta, jer za navedenu odluku nije glasalo devetnaest (19) zastupnika, odnosno tri petine (3/5) od ukupnog broja izabranih zastupnika (31 zastupnikuključujući afirmativne glasove), već da je za navedenu odluku glasalo sedamnaest (17) zastupnika koji su bili prisutni na sjednici od 19. maja 2011. godine. Na kraju, Apelacioni sud je zaključio da Odluka o razrješenju nije u saglasnosti sa Statutom. S obzirom da je odluka suda konačna, Apelacioni sud je naveo da je odbacio zahtjev za obustavu izvršenja navedene Odluke o razrješenju Gradonačelnika u skladu sa članom 36. stav 3. Zakona o postupku ocjene usklađenosti pravnih akata Brčko Distrikta.

10. Apelant se žali da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, apelant je naveo da osporena presuda ne sadrži „nikakvo obrazloženje o relevantnim odredbama Izbornog zakona BiH i Zakona o sukobu interesa u institucijama Brčko Distrikta BiH.“ Također apelant smatra da Apelacioni sud nije nadležan da preispituje odluku CIK-a i Apelacionog odjela Suda BiH. Nadalje apelant smatra da je povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije jer je „odluku o razrješenju gradonačelnika donio koristeći se slobodama garantovanim odredbama iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije“. S tim u vezi apelant je obrazložio da odredbe navedenog člana Ustava i Evropske konvencije „garantuju slobodu udruživanja“ te da je „sloboda udruživanja sloboda političkog djelovanja i ona podrazumijeva izlazak političkog subjekta (političkih stranaka) na izbore, te formiranje zakonodavne vlasti Skupštine Brčko Distrikta BiH“. U odnosu na povredu prava na diskriminaciju je istakao da je diskriminisan jer je Apelacioni sud donio osporenu odluku u sastavu koji „ne odražava sastav stanovništva“, te je „formiran suprotno načelu zabrane diskriminacije“ iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

12. U konkretnom slučaju apelant prvo navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

13. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim Ustavni sud naglašava da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantira svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Međutim, iz navedenog proizlazi da se ovo pravo ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neko lice strana, već je primjenljivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. U konkretnom slučaju Ustavni sud dakle treba da utvrdi je li osporenom odlukom Apelacionog suda u kojoj je ispitivana usklađenost apelantove odluke sa relevantnim odredbama Statuta, odlučivano o apelantovim „građanskim pravima i obavezama.“

15. U tom kontekstu Ustavni sud smatra da u navedenom postupku, pred Apelacionim sudom nikakva građanska prava i obaveze nisu utvrđivana u odnosu na apelanta, niti je njemu osporenom presudom nametnuta neka posebna i značajna građanska obaveza. Osporenom presudom Apelacionog suda broj 097-0-OUS -11-000003 od 20. juna 2011. godine, ocjenjivana je isključivo usklađenost odluke o razrješenju gradonačelnika sa Statutom. U tom kontekstu Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o kakvim građanskim pravima i obavezama apelanta već se odlučivalo o zakonitosti odluke koju je donio apelant u okviru ovlaštenju koje proizilazi iz njegove pozicije nosioca zakonodavne vlasti. Stoga, se navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U odnosu na apelantove navode da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja s drugima iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud konstatira da je ovim odredbama garantirano pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja. S obzirom na to da je osporenom odlukom odlučivano da li je postupak razrješenja gradonačelnika proveden u skladu relevantnim odredabama Statuta, Ustavni sud smatra da postupak koji je okončan osporenom presudom uopće ne pokreće pitanje poštivanja prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja niti je osporenom presudom odlučivano, kako to navodi apelant, o izlasku „političkog subjekta (političkih stranaka) na izbore, te formiranje zakonodavne vlasti Skupštine Brčko Distrikta BiH“. Stoga Ustavni sud smatra da su i navodi apelanta o povredi prava koja garantira član II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine također ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Apelant također smatra da mu je povrijeđeno i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te navodi da je do povrede ovog njegovog prava došlo zbog toga što Apelacioni sud koji je donio osporenu odluku „ne odražava sastav stanovništva“, te je „formiran suprotno načelu zabrane diskriminacije“. Iz navedenog Ustavni sud zaključuje da apelant smatra da je diskriminiran u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da je prema jedinstvenoj pravnoj praksi pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo. To znači da se ono ne osigurava kao nezavisno i samostalno pravo, već se na diskriminacija može pozvati samo u vezi sa uživanjem nekog drugog ustavnog prava. Imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelanta o povredi prava pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine , također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3080/11 (Skupština Brčko Distrikta Bosne i… | Sudska praksa | Aktio