Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1007/11 (R. H. i A. B.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Kazna
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1007/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 1007/11, rješavajući apelaciju Rame Hadžića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rame Hadžića i Aldina Botića podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 002059 10 Kž od 20. aprila 2010. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 K 002059 07 K od 5. januara 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rame Hadžića i Aldina Botića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 002059 10 Kž 2 od 14. decembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 K 002059 07 K od 18. augusta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ramo Hadžić i Aldin Botić (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant) iz Mrkotića, Općina Tešanj, koje zastupa Dževad Halep, advokat iz Tešnja, podnijeli su 28. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 K 002059 10 Kž 2 od 14. decembra 2010. godine, rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 K 002059 07 K od 18. augusta 2010. godine, presude Okružnog suda broj 87 0 K 002059 10 Kž od 20. aprila 2010. godine i presude Osnovnog suda broj 87 0 K 002059 07 K od 5. januara 2010. godine.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 1007/11 i AP 1008/11.

3. S obzirom da se sve apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1007/11.

4. Presudom Osnovnog suda broj 87 0 K 002059 07 K od 5. januara 2010. godine, apelanti su oglašeni krivim da su radnjama opisanim u izreci presude počinili produženo krivično djelo teške krađe iz člana 232. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), dok je drugoapelant oglašen krivim i za krivično djelo oštećenje tuđe stvari iz člana 249. stav 1. KZ RS. Za navedeno krivično djelo prvoapelantu je izrečena uslovna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja se neće izvršiti ako prvoapelant u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo. Drugoapelantu je za navedena krivična djela izrečena uslovna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine koja se neće izvršiti ako drugoapelant u roku od tri godine ne počini novo krivično djelo.

5. Odlučujući o žalbi Okružnog tužilaštva protiv navedene presude, Okružni sud je donio presudu broj 87 0 K 002059 10 Kž od 20. aprila 2010. godine kojom je uvažio žalbu i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o kazni tako što je umjesto ranije izrečene uvjetne osude prvoapelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Istom presudom drugoapelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca kao i na novčanu kaznu u iznosu od 200,00 KM.

6. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 K 002059 07 K od 18. augusta 2010. godine odbačena je kao nedozvoljena žalba apelanata izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 87 0 K 002059 10 Kž od 20. aprila 2010. godine.

7. Rješenjem Okružnog suda broj 87 0 K 002059 10 Kž 2 od 14. decembra 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanata izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda broj 87 0 K 002059 07 K od 18. augusta 2010. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbacio žalbu apelanata kao nedozvoljenu, uz obrazloženje da je ista izjavljena mimo uslova predviđenih članom 332. stav 1. tač. a., b. i v. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP).

8. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Protek roka

10. Apelanti, između ostalog, osporavaju presudu Osnovnog suda broj 87 0 K 002059 07 K od 5. januara 2010. godine, te presudu Okružnog suda broj 87 0 K 002059 10 Kž od 20. aprila 2010. godine kao konačnu u smislu odredbe člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Da bi ova odluka, uključujući i osporenu presudu koja joj je prethodila, mogla biti predmet apelacionog razmatranja Ustavnog suda apelanti su morali podnijeti apelaciju blagovremeno, odnosno u roku od 60 dana od dana kada su primili osporenu odluku Okružnog suda.

11. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je Osnovni sud rješenjem od 18. augusta 2010. godine odbacio kao nedozvoljenu žalbu apelanata izjavljenu protiv osporene presude, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Okružnog suda morali primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. februara 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda. Dopustivost ratione materiae

12. U konkretnom slučaju apelanti se žali na rješenje Okružnog suda broj 87 0 K 002059 10 Kž 2 od 14. decembra 2010. godine, kojim je odbijena žalba apelanata izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda broj 87 0 K 002059 07 K od 18. augusta 2010. godine, kojim je odbačena je kao nedozvoljena žalba apelanata izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 87 0 K 002059 10 Kž od 20. aprila 2010. godine.

13. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku odlučivano o procesnim pitanjima, odnosno o procesnoj dopustivosti žalbe koju su apelanti izjavili protiv drugostepene presude. Ustavni sud zaključuje da se u postupku, u kojem su donesena osporena rješenja nije odlučivalo o sticanju ili gubitku građanskih prava i obaveza apelanata, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njihova prava i obaveze, u smislu člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se, također, u predmetnom postupku nije odlučivalo o pravu apelanata na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao ni o njihovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1007/11 (R. H. i A. B.) | Sudska praksa | Aktio