Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1116/11 (M. M.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1116/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 1116/11, rješavajući apelaciju Marinka Markovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka Markovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 055434 10 Gz od 4. januara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 055434 06 P od 2. marta 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Marinko Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Simo Tošić, advokat iz Banja Luke, podnio je 7. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 055434 10 Gz od 4. januara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 055434 06 P od 2. marta 2010. godine.
2. U postupku koji je Pravobranilaštvo Republike Srpske – Sjedište zamjenika u Banja Luci (u daljnjem tekstu: tužitelj) pokrenulo protiv apelanta i Republike Srpske - Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, Direkcije za obnovu i izgradnju (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi utvrđivanja ništavostiugovora o otkupu stana Osnovni sud donio je presudu broj 71 0 P 055434 06 P od 2. marta 2010. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da je ništav Ugovor o otkupu stana zaključen između Ministarstva odbrane kao prodavca i apelanta kao kupca dvosobnog stana u Banja Luci u ulici Vojvode Prijezde broj 61, ovjeren kod Osnovnog suda pod brojem Ov-16720/04 od 1. novembra 2004. godine. Pored toga, apelant je obavezan da sa članovima porodičnog domaćinstva Markom Marković i Branislavom Marković preda predmetni stan u posjed drugotuženoj kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 850,00 KM, dok je sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka, preko dosuđenog iznosa, tužitelj odbijen.
3. Rješavajući po apelantovoj žalbi protiv presude Osnovnog suda, Okružni sud je donio presudu broj 71 0 P 055434 10 Gz od 4. januara 2011. godine kojom je žalbu djelimično uvažio, osporenu presudu preinačio u dijelu odluke o predaji stana u posjed tako što je zahtjev tužitelja da se apelant obaveže da predmetni stan preda u posjed drugotuženoj, odbio kao neosnovan, te u dosuđujuće dijelu odluke o troškovima postupka tako što je apelant obavezan da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 425,00 KM umjesto ranije dosuđenog iznosa od 850,00 KM, dok je apelantova žalba u ostalom dijelu odbijena i prvostepena presuda u dijelu odluke kojom je utvrđena ništavost ugovora o otkupu stana potvrđena.
4. Prema navodima apelacije apelant je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 055434 10 Gz od 4. januara 2011. godine podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
5. Apelant nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.
6. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o izjavljenoj reviziji.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) glasi:
Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka, a u privrednim sporovima 20.000,00 KM.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
11. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović