Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1118/11 (Ž. Š.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1118/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 1118/11, rješavajući apelaciju Živka Škrbića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Živka Škrbića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 036464 10 Gz od 27. decembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 036464 04 P od 28. decembra 2009.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Živko Škrbić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Čelinca, podnio je 7. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 036464 10 Gz od 27. decembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 036464 04 P od 28. decembra 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 036464 04 P od 28. decembra 2009. godine, u pravnoj stvari tužitelja Grad Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta, radi naplate zakupnine i po protivtužbi apelanta protiv tužitelja radi povrata neosnovano plaćenih iznosa, naloženo je apelantu da tužitelju isplati iznos od 3.630,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Istom presudom odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev apelanta, preciziran na glavnom ročištu, kojim je tražio da sud naloži tužitelju da mu isplati ukupan iznos od 13.800,00 KM.
3. Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu u kojoj je između ostalog naveo, da ostaje u cjelosti kod protivtužbenog zahtjeva, te da je prvostepena presuda neosnovana, pristrasna, sramna i diskriminatorska, kao i da nije utemeljena na pozitivnim zakonskim propisima. Apelant u žalbi navodi da je prestao važiti ugovor o zakupu poslovnog prostora tužitelja na osnovu kojeg tužitelj potražuje neisplaćene zakupnine, te ističe da je sudu prezentovao materijalne dokaze koje je predmetni sudija ignorisao i u cjelosti odbio njegov protivtužbeni zahtjev koji se odnosio na isplatu neosnovano plaćenog iznosa na ime zakupnine i troškova rekonstrukcije poslovnog prostora.
4. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 036464 10 Gz od 27. decembra 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđena presuda Općinskog suda broj 71 0 P 036464 04 P od 28. decembra 2009. godine.
5. Apelant protiv osporene presude Okružnog suda broj 71 0 P 036464 10 Gz od 27. decembra 2010. godine nije izjavio reviziju, već je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
6. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Također, iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali i na povredu prava da ne bude diskriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelant protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 036464 10 Gz od 27. decembra 2010. godine nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) što je shodno članu 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), mogao učiniti. Naime, u članu 237. ZPP propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom na označenu vrijednost protivtužbenog zahtjeva apelanta navedenu u osporenim presudama, u iznosu od 13.800,00 KM, koji je u cjelosti odbijen, slijedi da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM propisan u članu 237. stav 2. ZPP, što znači da je revizija apelanta po ovom osnovu bila dopuštena. Apelant je stoga bio dužan izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant je izgubio mogućnost da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović