Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-162/09 (I.R.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-162/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-162/09, rješavajući apelaciju I.R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.R. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0- Rev-07-001284 od 25. septembra 2008 godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-Gž-06-001 564 od 15. juna 2007. godine i Presude Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju broj P.708/05 od 24. maja 2006. godine jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. I.R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Šehera, kojeg zastupa Milenko Petković, advokat iz Maglaja, podnio je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) 22. oktobra 2008. godine zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda broj AP 2148/07 od 4. septembra 2008. godine, koji je 22. januara 2009. godine zaveden kao apelacija broj AP 162/09 protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001284 od.25. septembra 2008 godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-Gž-06-001 564 od 15. juna 2007. godine i Presude Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.708/05 od 24. maja 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P.708/05 od 24. maja 2006. godine, koja je u cijelosti potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-001 564 od 15. juna 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta podnesen protiv «Natron» Maglaj d.d. Maglaj kojim je tražio isplatu otpremnine u iznosu od 1.285,26 KM.

3. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-001 564 od 15. juna 2007. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu. U isto vrijeme apelant je podnio i apelaciju Ustavnom sudu koja je zavedena pod brojem AP 2148/07. Odlukom o dopustivosti Ustavnog suda broj AP 2148/07 od 4. septembra 2008. godine apelacija je odbačena kao preuranjena, budući da Vrhovni sud o podnesenoj reviziji u tom trenutku još nije bio odlučio (odluka dostupna na www.ustavnisud.ba).

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001284 od 25. septembra 2008.

godine apelantova revizija podnesena protiv Presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-001 564 od 15. juna 2007. godine odbačena kao nedopuštena, u smislu odredbe člana 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06).

5. Apelant je 4. novembra 2008. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv odluka redovnih sudova navedenih u dispozitivu ove odluke, koja je zavedena pod brojem AP 3514/08 i koja je Odlukom o dopustivosti, broj AP 3514/08 od 9. februara 2011. godine odbačena kao očigledno (prima facie) neosnovana (dostupna na www.ustavnisud.ba). U citiranoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, podsjetio apelanta da je isto pravno pitanje već razmatrao u odluci broj AP-2338/07 od 17. decembra 2009. godine (odluka dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je razmatrajući navedenu apelaciju naročito istakao da su sudovi primijenili relevantne materijalne propise i dali jasne razloge za zaključak da se radi o potraživanju iz radnog odnosa za koje u smislu člana 106. ZOR-a apsolutna zastarjelost potraživanja nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja. Redovni sudovi su obrazložili da je u konkretnom slučaju apelantovo potraživanje zastarjelo, budući da je tužba sudu podnesena «...7. jula 2005. godine te da je obaveza tuženog nastala pravosnažnošću rješenja o prestanku radnog odnosa, odnosno, 3. juna 2001. godine, pa je rok propisan odredbama člana 106. ZOR-a istekao 3. juna 2004. godine...» Nadalje u citiranoj odluci je zaključeno da s obzirom da se razlozi navedeni u odluci broj AP-2338/07 od 17. decembra 2009. godine u cijelosti odnose i na ovaj predmet, Ustavni sud, iz istih razloga, zaključuje da apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na pravično suđenje i prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani. U pogledu navoda apelanta o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u citiranoj odluci je zaključeno da Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem prava na nediskriminaciju, odnosno da su njegovi navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, također, očigledno (prima facie) neosnovani.

6. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant, kao i u apelacijama AP 2147/07 i AP 3514/08, i u ovoj apelaciji žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

8. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 4. novembra 2008. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv odluka postupajućih sudova preciziranih u izreci ove odluke. Ta apelacija je odbačena kao nedopuštena Odlukom o dopustivosti Ustavnog suda broj AP 3514/08 od 9. februara 2011. godine jer je utvrđeno da je očigledno prima facie neosnovana, budući da je zaključeno da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, te da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na isto pitanje na koje se odnosila ranija apelacija, jer apelant ovom apelacijom osporava iste odluke koje je osporavao i u apelaciji broj AP 3514/08, te se poziva i na iste odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za koje smatra da su osporenim odlukama povrijeđene. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da se apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud 9. februara 2011. godine donio konačnu i obavezujuću odluku broj AP-3514/08, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-162/09 (I.R.) | Sudska praksa | Aktio