Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1649/11 (M. S.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1649/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-1649/11, rješavajući apelaciju Mirsade Smajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsade Smajić podnesena protiv Odgovora JU OŠ „Gornji Vakuf“ broj 48/11 od 8.
februara 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsada Smajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gornjeg Vakufa, podnijela je 28. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odgovora na prigovor JU OŠ „Gornji Vakuf“ broj 48/11 od 8. februara 2011. godine. Apelantica je dostavila dopunu apelacije 6. marta 2011. godine.
2. JU OŠ „Gornji Vakuf“ je apelantici 24. januara 2011. godine dostavila Obavijest broj 17/11 kojom je apelantica obaviještena da je Upravni odbor JU OŠ „Gornji Vakuf“ na sjednici na kojoj je razmatrao molbe za konkurs raspisan 23. decembra 2010. godine, na temelju izvršenog bodovanja i intervjua donio odluku da se na radno mjesto čistačica prostorija prumi A.A..
3. Apealntica je protiv navedene Obavijesti 28. januara 2011. godine izjavila prigovor, koji je Upravni odbor JU OŠ „Gornji Vakuf“ aktom broj 48/11 od 8. februara 2011. godine odbio. U obrazloženju je navedeno da nije bilo moguće prihvatiti naknadnu dokumentaciju koju je apelantica dostavila jer je dokumentacija dostavljena nakon isteka roka za dostavu dokumentacije tražene u konkursu. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je Odluka Upravnog odbora konačna i da nezadovoljna stranka može zaštitu svojih prava tražiti kod nadležnog suda.
4. Iako to nije eksplicitno navela, iz navoda u apelaciji proizlazi da apelantica smatra da su joj povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica je navela da nema novca da bi plaćala tužbu i sudske troškove te traži od Ustavnog suda da zaštiti njena prava.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju aktom Upravnog odbora JU OŠ „Gornji Vakuf“ broj 48/11 od 8. februara 2011. godine odbijen je apelanticin prigovor protiv Obavijesti broj 17/11 od 24. januara 2011. godine i apelantica je, u pouci o pravnom lijeku upućena da zaštitu svojih prava može tražiti kod nadležnog suda. Na temelju apelacionih navoda i stanja u spisu, Ustavni sud zapaža da apelantica nije pokrenula postupak kod nadležnog suda.
8. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelanticinih prigovora, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala pokrenuti postupak kod nadležnog suda, tj. iscrpiti pravne lijekove. Ustavni sud zaključuje da apelantica propustom da pokrene postupak kod suda nije efektivno iscrpila pravne lijekove zbog čega redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati. Samim tim, apelantica nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović