Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-17/11 (Kantonalna uprava za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-17/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP-17/11, rješavajući apelaciju Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Ur-10-000021 od 19. novembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Kantonalna uprava za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa direktor Besim Duraković, podnio je 4. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Ur-10-000021 od 19. novembra 2010. godine.
2. Grupa građana iz naselja Mandići, Općina Tuzla je podnijela prijavu 18. juna 2010. godine protiv M.A zbog nedozvoljenog držanja i uzgoja pasa, koja prijava je odbačena zbog nenadležnosti zaključkom Službe za inspekcijske poslove, Inspektorat za sanitarne djelatnosti, Općina Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba), broj 09-37-5464 od 8. jula 2010. godine. Služba je ponovnu prijavu grupe građana dostavila apelantu kao nadležnom za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari, koji je također ocijenio da nije nadležan.
3. Odlučujući o prijedlogu za rješavanje sukoba nadležnosti između podnosioca prijedloga Službe i apelanta, rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-Ur-10-000021 od 19. novembra 2010. godine, odlučeno je da je za postupanje u konkretnoj upravnoj stvari nadležan apelant primjenom odredbe člana 139. stav 1. tačka 3. i 6. Zakona o veterinarstvu FBiH.
4. Apelant ukazuje da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant je posebno naglasio da je:''njegova nadležnost za postupanje u konkretnoj upravnoj stvari utvrđena na osnovu pogrešnog tumačenja i proizvoljne primjene Zakona o upravnom postupku i Zakona o veterinarstvu.''
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o «pravima i obavezama apelanta» u smislu značenja prava na pravično suđenje. Naime, osporenom odlukom je odlučivano o procesnom pitanju, tj. o nadležnosti apelanta kao organa sa javnopravnim ovlaštenjima za postupanje u konkretnoj upravnoj stvari u kojoj apelant treba da postupa kao organ javne vlasti i odlučuje o građanskim pravima i obavezama učesnika u postupku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović