Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2128/11 (Š. K.)

Odluka donesena 12. 10. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2128/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 10. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 2128/11, rješavajući apelaciju Šemse Kadrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08, 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šemse Kadrića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 008770 10 P od 18. maja 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 008770 10 P od 11. maja 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Šemso Kadrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, podnio je 18. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 42 0 P 008770 10 P od 18. maja 2011. godine i rješenja Općinskog suda broj 42 0 P 008770 10 P od 11. maja 2011. godine. Apelant je dopunio apelaciju 26. maja i 2. juna 2011. godine.

2. Rješavajući po apelantovoj tužbi podnesenoj 21. septembra 2010. godine protiv tuženog JKP „Radnik“ d.o.o. Zavidovići radi naknade materijalne i nematerijalne štete, Općinski sud je donio rješenje broj 42 0 P 008770 10 P od 11. maja 2011. godine kojim je naložio apelantu da u roku od osam dana od dana prijema rješenja izvrši ispravku tužbe na način bliže određen u dispozitivu pomenutog rješenja, jer tužba nije sadržavala sve zakonom propisane elemente. Rješenje je sadržavalo upozorenje da, ukoliko ispravljena ili dopunjena tužba ne bude vraćena sudu u navedenom roku, smatrat će se da je tužba povučena, a ako bude vraćena bez ispravke, sud će je odbaciti.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 42 0 P 008770 10 P od 18. maja 2011. godine odbačena je apelantova tužba podnesena 21. septembra 2010. godine, kao i tužba od 17. maja 2011. godine. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da apelant nije uredio tužbu od 21. septembra 2010. godine na način kako mu je naloženo rješenjem ovog suda od broj 42 0 P 008770 10 P od 11. maja 2011. godine. Općinski sud je, također, naveo da se apelantov podnesak od 17. maja 2011. godine koji je naslovljen kao „podnesak sa žalbom i dopunjene tužbe sa obrazloženjem“ ne može smatrati uređenom tužbom.

4. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda broj 42 0 P 008770 10 P od 18. maja 2011. godine u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju sadrži navedeno rješenje.

5. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proizilazi da se apelant žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Općinskog suda broj 42 0 P 008770 10 P od 11. maja 2011. godine apelantu je naloženo da uredi tužbu budući da tužba nije sadržavala sve zakonom propisane elemente. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučivao o podnesenoj apelaciji, apelant je morao urediti tužbeni zahtjev i na taj način sudu omogućiti raspravljanje suštine njegovog tužbenog zahtjeva, tj. iscrpiti sve pravne lijekove. Međutim, apelant je propustio da ispravi tužbu na način kako mu je naloženo od strane Općinskog suda, te je njegova tužba odbačena rješenjem Općinskog suda broj 42 0 P 008770 10 P od 18. maja 2011. godine. Osim toga, apelant je imao mogućnost da, u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju sadrži osporeno rješenje Općinskog suda broj 42 0 P 008770 10 P od 18. maja 2011. godine, izjavi žalbu Kantonalnom sudu u Zenici u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Međutim, apelant nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je izjavio žalbu protiv pomenutog rješenja Općinskog suda broj 42 0 P 008770 10 P od 18. maja 2011. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2128/11 (Š. K.) | Sudska praksa | Aktio